Tako blizu a tako daleko!

U ponedjeljak popodne bio sam u Evropskoj uniji. U Zagrebu. Iz Banjaluke za nepuna dva sata do hotela "Esplanada", da sa kolegama podijelim utiske o toj velikoj priči, koja će, htjeli to priznati ili ne, i te kako uticati na naše živote, prvenstveno u običnim svakodnevnim stvarima. To se osjeti odmah prilikom prelaska granice, nekako, sve izgleda ozbiljnije, a pristojnosti policajaca ni prije se nije moglo ništa prigovoriti.

Tako blizu, a tako daleko. To je najkraća definicija odnosa koju BiH ima sa Evropskom unijom. Iako se sve političke stranke, velike "šestorke" na državnom ili nešto manje "četvorke" na federalnom nivou, deklarativno zalažu da su privržene evropskom putu, NATO integracijama i ostalim regionalnim procesima one suštinski ne rade ništa, nisu spremne na kompromis niti dogovor da dođe do nekih pomaka.

Najdrastičniji primjer je presuda "Sejdić i Finci", za koju lideri već tri godine nemaju rješenja. Tačnije, nemaju političke volje da to riješe, pogotovo u Federaciji, gdje se kroz tu presudu pokušavaju riješiti puno veće stvari od same presude. Prvenstveno reforma Ustava BiH.

Od, u principu, veoma jednostavne stvari, napravljen je nepremostiv problem, brana svakom drugom koraku ka Evropskoj uniji, uslov svih uslova, jer se kroz nju pokušavaju iskonstruisati sasvim novi ustavni okviri.

A to uopšte nije potrebno. Realno, za rješenje presude "Sejdić i Finci" nije potrebno više od sat vremena dogovora. Čak ni toliko ukoliko se u priču uključe pravni eksperti.

Pod bitnim uslovom da se čitava stvar fokusira na samu presudu, bez dodatnih uslova. Suštinski, rješenju je najbliže stav političara iz Republike Srpske da umjesto Srbina iz tog entiteta bude biran jedan član Predsjedništva BiH, a da iz Federacije budu birana dva člana. Bez nacionalnog predznaka, jer bi time bilo obogućeno predstavnicima manjinskih, a ne samo konstitutivnih naroda da se kandiduju na izborima. A to je sama bit presude da se ta jedna vrsta diskriminatorske odredbe izbriše iz Ustava.

Kod popune Doma naroda BiH situacija je možda malo koplikovanija, ali suštinski i ona može biti riješena brojem. Ali nema volje, želje da te stvari budu riješene. Sve je prepušteno stihijskoj dnevnoj politici, stranke su već sada okrenute prema izborima 2014. godine, prave se novi savezi i novi dilovi. Danas, faktički, ne postoji ni "šestorka" na državnom nivou ni "četvorka" na federalnom nivou. Svi su, na neki način, u vlasti, a svi se ponašaju kao prava opozicija.

Osim SNSD-a u Republici Srpskoj, koji je na sebe potpuno preuzeo svu odgovornost za ukupno stanje od ekonomije do politike, i zbog toga je izložen svakodnevnoj kritici i opravdanoj i neopravdanoj, baš za sve.

U Federaciji čak je i SDP odustao od izbacivanja SDA iz vlasti, od tog istorijskog poduhvata, kako ga je nazivao Zlatko Lagumdžija kada je krenuo u obračun sa tom strankom.

"Izvozali" su ga ti pravnici Sulejmana Tihića po Ustavnom sudu i zakonodavnim tijelima da se vjerovatno danas pita šta mu je sve to trebalo? Em je politički rejting i sebe i stranke poprilično srozao u javnosti, ako je vjerovati istraživanju što ga je uradio onaj američki institut kojem je upravo Lagumdžija bio favorit za sve prethodne izbore, em je doveo do blokade gotovo svih institucija u Federaciji.

Na kraju svega, odjednom su se pojavili ti JMBG demonstranti ispred parlamenta BiH, iz kojeg su izvlačeni uz pomoć policije nakon cjelodnevne blokade, što je Srbe i Hrvate asociralo na 1992. godinu pa se evo već tri sedmice dvoume hoće li ili neće ponovo na posao u Sarajevo. Na kraju su odlučili da idu, ali mjesec dana je bespovratno izgubljeno.

Ako je vjerovati, a nije, izgleda, daleko od istine, da iza čitave JMBG revolucije stoji zapravo SDP i Zlatko Lagumdžija, koji je oduvijek imao dobre konekcije sa NVO aktivistima, onda svaka dalja politička priča sa njima može biti mučna, teška i vođena reda radi. Nema tu napretka ni za koga.

Spremni smo sa vama raditi i čitavo ljeto na evropskom putu bez obzira što je ljeto i sezona godišnjih odmora, reći će šef Delegacije Evropske komisije u BiH Peter Sorensen, misleći, valjda, na ovdašnje političke lidere.

S kim, Sorensene? I kako kad jedno kažu, drugo misle i na kraju ne urade ništa. A Evropska unija tako nam je blizu. Samo geografski.