Nema nam života bez Evrope

Konačno, nakon desetljeća loših vijesti, istorijski dan za Srbiju. Dobila je datum za početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Na Vidovdan je odlučeno da pregovori počnu u januaru.

Srbiji nije postavljen nijedan novi uslov, već se od nje očekuje poštovanje i ispunjavanje odredaba briselskog sporazuma sa vlastima Kosova. Tačnije, moraju biti ukinute institucije Srbije na Kosovu i započeto formiranje zajednice srpskih opština, koja će svoje probleme morati rješavati u Prištini.

Koliko je ovo veliki dan za Srbiju, toliko je bitan i za sve ostale zemlje regije koje svoju budućnost vide u Evropskoj uniji. Hrvatski premijer Zoran Milanović, koji posljednji put prisustvuje samitu u svojstvu posmatrača, jer je ta država od ponedjeljka punopravan član evropske porodice, rekao je prije početka sastanka u Briselu, da je pitanje otvaranja pregovora sa Srbijom od strateškog značaja za Hrvatsku.

Kako i ne bi bio, kad ih veže zajednička traumatična prošlost, ali i saznanje da jedino zajedno u Evropi mogu osigurati bolju i prosperitetniju budućnost svojih građana.

Biće danas i sutra, narednih dana onih u Srbiji i šire koji će pokušati minimizirati politički i svaki drugi značaj početka pregovora, sa već izlizanom pričom kako su se aktuelne vlasti prodale Briselu za datum, da su prodale Kosovo za ništa, ne postavljajući ključno pitanje da li je Srbija uopšte posljednjih deset godina imala Kosovo.

To je davno ispričana priča i samo iracionalna politika svih ovih godina nije željela da vidi realnost da Kosovo ima svoj politički i ekonomski život nezavisno od Beograda ili drugih dijelova Srbije.

Srbija neće niti je iko tjera da se odrekne svojih interesa na Kosovu, ljudi i svetinja, poslova i imovine, ali to mora da radi kroz proces dogovora i pregovora i sa drugim zainteresovanim stranama.

Govoriti danas o Srbiji bilo bi nepošteno, a ne spomenuti sadašnju vlast, koja je bez obzira na stav javnosti odlučila da pruži ruku Prištini. Prvi su to uradili Ivica Dačić i Hašim Tači. Hrabro i samouvjereno.

Takva politika je nagrađena u petak u Briselu. Politika pružene ruke i dogovora.

Sa druge strane, Hrvatska je od ponedjeljka punopravan član evropske porodine. Sve je spremno za veliku proslavu. Zasluženo.

A gdje smo mi u BiH, i u Republici Srpskoj i u Federaciji, u toj priči. Nigdje. Sami sa svojim nesporazumima, svađama i optužbama.

Niko nikog ne želi da čuje. Evropski put je potpuno blokiran zbog neimplementacije presude "Sejdić i Finci".

NATO integracije odavno su postale mrtva tema zbog nerješavanja državne ili vojne imovine.

Da se razumijemo, kratko i jasno, nama nema života bez Evrope. Mogu politički lideri, bilo ko, da pričaju, objašnjavaju, analiziraju ekonomsko stanje u pojedinim državama članicama, veliku nezaposlenost i dužničku krizu.

Mogu da navedu hiljadu i jedan smislen razlog zašto Evropa nije dobar izbor. Vjerovatno će navoditi primjere Švajcarske, Islanda ili Norveške. Ima toga podosta.

Ali ona je danas, u savremenom svijetu za ovaj region prosto civilizacijska tekovina. Neminovnost.

Ako nisi u Evropskoj uniji, nisi dio civilizovanog svijeta. Nisi dio novih životnih, političkih i ekonomskih standarda. Sam si izolovan i osuđen na stagnaciju i propadanje.

Niti možeš normalno da putuješ niti da se baviš poslovanjem. Politika koja to danas ne osjeća, prepoznaje i ne vidi kao prioritet ne misli dobro svom narodu. Zato se danas osjećamo kao građani drugog reda.

A to nismo zaslužili.

Mediji o sebi

U Briselu je prošle sedmice održana druga "Speak Up" konferencija, u organizaciji Evropske komisije, koja je trebalo da skenira stanje u medijima na zapadnom Balkanu i Turskoj, ali i da definiše u kojem pravncu EU može da djeluje na pojave koje guše slobodu govora na tom prostoru.

Okupilo se tu oko 400 novinara i NVO aktivista, koji su pokušali da kroz diskusiju prenesu domaćinima, posebno komesaru za proširenje Štefanu Fileu, svoja zapažanja stanja u medijima te šta bi EU konkretno trebalo da uradi. Čitavom konferencijom uglavnom je dominiralo pitanje Turske i odnos vlade Taipa Erdoana prema demonstracijama te gušenju slobode javne riječi, kako je rečeno, nametanje gromoglasne tišine medijima.

Novinari su iznosili konkretne primjere zlostavljanja novinara od strane policije, zastrašivanja i druge vrsta pritisaka na medije.

U Turskoj je samo u posljednjih nekoliko sedmica ugašeno preko 30.000 portala i uhapšeno više od 60 novinara, što je ozbiljno dovelo u pitanje ukupne odnose te države s Evropskom unijom.

Navedeno je i da su provladini mediji ignorisali demonstracije, a RTV Turske emitovala je film o pingvinima u vrijeme sukoba na Taksim trgu.

Snažna demokratija je preduslov za pridruživanje EU, a sloboda medija je najbolji indikator te snage, rekao je File.

To jest, komesar za proširenje će zahtijevati da sloboda medija bude postavljena kao uslov pred sve zemlje koje su kandidati za članstvo u Evropskoj uniji. Taj uslov bio bi u sklopu poglavlja koja se tiču pravosuđa i borbe protiv korupcije, dok će poseban akcenat biti stavljen na nezavisnost javnih servisa.

Naglašeno je i da su javni servisi na zapadnom Balkanu još previše zavisni od političara.

Javni servisi moraju biti materijalno i politički nezavisni, sa transparentnim pravilima finansiranja i finansijski daleko od političke kontrole.

Medijsko tržište ne funkcioniše kako treba i ostavlja prostor za miješanje politike u medije, podvukao je File i dodao da postoje i novinari koji nisu svijetla tačka svoje profesije, zbog čega će EU oformiti savjet za štampu koji će se baviti pitanjima etičkog kodeksa novinara, što je konkretizovao primjerom iz Crne Gore.

Inače konfernciju je i obilježila svađa između predstavnika "Vijesti" i "Pobjede", a File je o izmišljenim pričama o izborima, u kojima su njega koristili kao izvor, iako ga niko nije ni kontaktirao niti je davao izjave, nekoliko puta naglasio kako se "i protiv takvih moramo boriti".

Potencirao je odgovornost medija koji moraju objavljivati tačne i provjerene informacije, da se novinari moraju istim intenzitetom boriti i za slobodu medija, ali i protiv zloupotrebe medija.

 U Turskoj je samo u posljednjih nekoliko sedmica ugašeno preko 30.000 portala i uhapšeno više od 60 novinara

BiH je na ovoj konferenciji, nekako, ostavljena po strani, što je u neku ruku i dobro. Spomenut je, eto, problem u kašnjenju procesa digitalizacije te su ovlaš spomenuti pozivi političara za neplaćanje TV pretplate. I ništa više.

Neizbježna tema bila je i ekonomska situacija u medijima, a bilo je vidljivo u razgovoru sa kolegama iz regije da novca u medijima ima sve manje, nedovoljno. Dosta poznatih kolega iz Hrvatske i Srbije ostalo je bez posla.

Da bi preživjeli, mediji su prinuđeni da postaju dio nečega, ili političkih ili biznis grupa, kojima su oni samo sredstvo za ostvarivanje ciljeva dok im standardi profesije predstavljaju smetnju u njihovoj realizaciji. Svako se, u stvari, snalazi na svoj način.

Bez obzira na to što nije bilo konkretnih zaključaka, konferencija je bila korisna prvenstveno za same organizatore da mogu u narednom periodu planirati konkretnije poteze kada su u pitanju manje mediji, a više vlasti u pojedinim zemljama.

Sa druge strane, omogućila je, eto, učesnicima da u direktnoj komunikaciji s kolegama osjete da problemi sa kojima se suočavamo, bez obzira iz koje države dolazili, u suštini imaju isto ime, a to je netolerantna i netransparentna vlast, ali i nedostatak novca. Neko u većoj mjeri, a neko u manjoj.

Bez obzira na svu priču i analize, činjenica je da su svi mediji u suštini sami i ukoliko danas ili sutra ne uspiju da prežive finansijsku krizu, neće biti baš mnogo onih koji će se zbog toga i zabrinuti. Postaće samo dio statistike ili izvještaja na nekoj narednoj konferenciji. A i to je valjda nešto.