Ni lokalni politički lideri u BiH nisu ostali imuni na činjenicu da je Hrvatska ušla u Evropsku uniju. Tačno, ništa konkretnije nisu uradili, ali iz njihovih izjava se vidi da su koliko-toliko svjesniji realnosti te su uglavnom imali optimističnije izjave nego inače kada je u pitanju evropski put. Nisu bili svađalački nastrojeni, što je, priznaćete, osvježenje.
Nije nešto, ali ipak se osjeti nekakva promjena stava da politički procesi u regionu ne mogu stati zbog zatvorenosti, izolovanosti i nespremnosti lokalnih bh. lidera na kompromis i dogovor.
Oni bi ih jednostavno zaobišli ostavljajući ovaj prostor nestandardizovanim, politički i ekonomski, životno i civilizacijski nedefinisanim, u kome bi živjeli narodi, i konstitutivni i ostali, koji bi odmah tu preko Save ili Doljana osjetili šta znači biti građanin drugog reda. Prvo, ograničen si u kretanju i usmjeren u posebnu traku. Nije svejedno kad znaš da nisi dio prave priče.
U takvoj bar malo relaksiranoj evropskoj priči u BiH je došao i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji je dodatno ohrabrio ovdašnje političare da iskrenije, otvorenije i konstruktivnije uđu u čitav proces, nudeći pri tom nesebično pomoć svoje države, koja svakako može biti od koristi. I to nije osatalo bez odjeka.
Zanimljivo je da je iz Sarajeva stiglo priznanje, iz SDA, kada je u pitanju rješenje slučaja "Sejdić i Finci", tog uslova svih uslova, da je stav iz Republike Srpske u prinicipu najjednostavnije rješenje. Oni nude Hrvatima u Federaciji politički dogovor i obećanje da bošnjačke partije više neće kandidovati "svoje Hrvate" u Predsjedništvo BiH, kako se ne bi ponavljao slučaj Željka Komšića, koji je najočitiji primjer neravnopravnosti Hrvata.
Naravno, s ovom tvrdnjom se neće složiti svi oni koji BiH vide samo kao državu građana, stavljajući princip "jedan čovjek jedan glas" iznad svih ostalih, pa i Ustava. Ali ovdašnje društvo je puno složenije, slojevitije, raznovrsnije da bi u njemu moglo da vlada tako naoko jednostavno pravilo.
Pored rješenja slučaja "Sejdić i Finci", iz SDA su javno progovorili i o novoj regionalizaciji Federacije, predlažući ukidanje kantona, svih deset. Umjesto njih bile bi formirane dvije regije.
Zanimljiva inicijativa i možda, možda bi mogla da ima smisla ukoliko bi granice tih regija u jednoj mjeri pratile i većinske etničke granice, jer bi to na neki način davalo čitavoj priči smisao. Svi bi se osjećali ravnopravnije. Ipak, to su samo inicijative i još je daleka i neizvjesna bilo kakva njihova realizacija.
Sve se ovo dešava uz pojačanu stranačku aktivnost SDA, koja izgleda baš želi da izbaci SDP iz svake dalje priče kada je vlast u Federaciji, ali i u zajedničkim institucijama u pitanju. Koliko se vidi, zasada joj dobro ide jer SDP gotovo da i ne pruža bilo kakav otpor toj ideji.
Ipak se osjeti nekakva promjena stava da politički procesi u regionu ne mogu stati zbog zatvorenosti, izolovanosti i nespremnosti lokalnih bh. lidera na kompromis i dogovor
Vjerovatno računaju da bi prekompozicija vlasti, prvenstveno u Federaciji, i te kako mogla da utiče i na same odnose unutar SDA. Tačnije, ukalkulisali su u tu priču međusobnu netrpeljivost koju imaju potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović i predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. Što je samo djelimično tačno.
Ukoliko se, ipak, složi mozaik vlasti bez SDP-a, a preduslov tome je kakva-takva normalizacija odnosa SDA i SBB-a, malo je vjerovatno da će Izetbegović založiti svoju političku karijeru protiveći se toj koaliciji. Prirodnije bi bilo da privremeno odloži "osvetu" Radončiću. Njihov sukob i jeste više lični, a manje politički.
Ništa nije nemoguće i svako ko redovnije prati javnu scenu u Sarajevu morao je da primijeti tu "prazninu", koja je nastala nakon dogovora o medijskom primirju. Zbog toga, ako SDP igra na kartu Bakira Izetbegovića, onda je blizu vrata za izbacivanje iz "šestoreke" i "četvorke".
E sad, sasvim je drugo pitanje hoće li biti dovoljno vremena da se sve te stvari preslože. Sezona godišnjih odmora je počela i danas da se stranke dogovore da prođu kompletnu proceduru reizbora vlasti na ta dva nivoa treba im najmanje pet ili šest mjeseci. Možda i više. Taman do početka predizborne kampanje za izbore 2014. godine.
Bez obzira na procjene, osjeti se da se nešto u političkom smislu zakuvava. Šta će konkretno iz svega toga izaći - niko sa sigurnošću ne zna. Vidjećemo.
Nema komentara:
Objavi komentar