Konačno, nakon desetljeća loših vijesti, istorijski dan za Srbiju. Dobila je datum za početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Na Vidovdan je odlučeno da pregovori počnu u januaru.
Srbiji nije postavljen nijedan novi uslov, već se od nje očekuje poštovanje i ispunjavanje odredaba briselskog sporazuma sa vlastima Kosova. Tačnije, moraju biti ukinute institucije Srbije na Kosovu i započeto formiranje zajednice srpskih opština, koja će svoje probleme morati rješavati u Prištini.
Koliko je ovo veliki dan za Srbiju, toliko je bitan i za sve ostale zemlje regije koje svoju budućnost vide u Evropskoj uniji. Hrvatski premijer Zoran Milanović, koji posljednji put prisustvuje samitu u svojstvu posmatrača, jer je ta država od ponedjeljka punopravan član evropske porodice, rekao je prije početka sastanka u Briselu, da je pitanje otvaranja pregovora sa Srbijom od strateškog značaja za Hrvatsku.
Kako i ne bi bio, kad ih veže zajednička traumatična prošlost, ali i saznanje da jedino zajedno u Evropi mogu osigurati bolju i prosperitetniju budućnost svojih građana.
Biće danas i sutra, narednih dana onih u Srbiji i šire koji će pokušati minimizirati politički i svaki drugi značaj početka pregovora, sa već izlizanom pričom kako su se aktuelne vlasti prodale Briselu za datum, da su prodale Kosovo za ništa, ne postavljajući ključno pitanje da li je Srbija uopšte posljednjih deset godina imala Kosovo.
To je davno ispričana priča i samo iracionalna politika svih ovih godina nije željela da vidi realnost da Kosovo ima svoj politički i ekonomski život nezavisno od Beograda ili drugih dijelova Srbije.
Srbija neće niti je iko tjera da se odrekne svojih interesa na Kosovu, ljudi i svetinja, poslova i imovine, ali to mora da radi kroz proces dogovora i pregovora i sa drugim zainteresovanim stranama.
Govoriti danas o Srbiji bilo bi nepošteno, a ne spomenuti sadašnju vlast, koja je bez obzira na stav javnosti odlučila da pruži ruku Prištini. Prvi su to uradili Ivica Dačić i Hašim Tači. Hrabro i samouvjereno.
Takva politika je nagrađena u petak u Briselu. Politika pružene ruke i dogovora.
Sa druge strane, Hrvatska je od ponedjeljka punopravan član evropske porodine. Sve je spremno za veliku proslavu. Zasluženo.
A gdje smo mi u BiH, i u Republici Srpskoj i u Federaciji, u toj priči. Nigdje. Sami sa svojim nesporazumima, svađama i optužbama.
Niko nikog ne želi da čuje. Evropski put je potpuno blokiran zbog neimplementacije presude "Sejdić i Finci".
NATO integracije odavno su postale mrtva tema zbog nerješavanja državne ili vojne imovine.
Da se razumijemo, kratko i jasno, nama nema života bez Evrope. Mogu politički lideri, bilo ko, da pričaju, objašnjavaju, analiziraju ekonomsko stanje u pojedinim državama članicama, veliku nezaposlenost i dužničku krizu.
Mogu da navedu hiljadu i jedan smislen razlog zašto Evropa nije dobar izbor. Vjerovatno će navoditi primjere Švajcarske, Islanda ili Norveške. Ima toga podosta.
Ali ona je danas, u savremenom svijetu za ovaj region prosto civilizacijska tekovina. Neminovnost.
Ako nisi u Evropskoj uniji, nisi dio civilizovanog svijeta. Nisi dio novih životnih, političkih i ekonomskih standarda. Sam si izolovan i osuđen na stagnaciju i propadanje.
Niti možeš normalno da putuješ niti da se baviš poslovanjem. Politika koja to danas ne osjeća, prepoznaje i ne vidi kao prioritet ne misli dobro svom narodu. Zato se danas osjećamo kao građani drugog reda.
A to nismo zaslužili.
Nema komentara:
Objavi komentar