Sve ovo utiče da je pesimizam veoma prisutan kod građana jer njih gotovo 40 odsto smatra da na ovim prostorima nekada neće biti moguće organizovati bolji život.
Porazno za političare, ali polovina potencijalnih birača smatra da niti jedna politička partija ne može da riješi ove probleme pa tako od opredijeljenih ispitanika njih 17 odsto smatra da je SNSD bolji izbor dok tek sedam smatra da je to SDS, pa onda slijede DNS i PDP.
Od kako se rade istraživanja pred izbore u posljednjih petnaestak godina u nekoliko procenata građani uporno ponavljaju da su nezaposlenost, nemogućnost da čovjek dođe do posla i da normalno živi od svog rada, najveći problem ovog društva.
To mu dođe kao neka igra gluvih telefona s političkim partijama koje nikako da osmisle i praktično sprovedu bilo kakav efikasniji program zapošljavanja, podsticaja za privredu i investitore da otvaraju nova radna mjesta. Uporno se vrte u začaranom krugu stranačkog zapošljavanja po javnim preduzećima, koja su i sama svakim danom u sve većim problemima.
Doduše, bilo je tih projekata zapošljavanja pripravnika pa i povrata dijela doprinosa i kao nekakvih olakšica, ali to daje veoma male ili gotovo nikakve rezultate.
Ništa to nije dovoljno. Ključ je ipak u politici. Ako je ona bezidejna, jalova i bazirana na samoj priči, rezultata i ne može biti.
Pored nezaposlenosti, građani lopovluk u institucijama vlasti, korupciji, vide kao drugi veliki nerješiv problem. Gotovo isto posljednjih petnaest godina mijenjala se vlast i stranke u njoj, ali ne i način ponašanja ljudi. Naravno, uvijek ima poštenih pojedinaca, ali percepcija građana je da se bez dobre "veze" ništa ne može završiti. Može, ali puno, puno teže.
I opet, da sam u nekoj stranci koja će se u oktobru boriti za vlast, zabrinuo bi me podatak da zbog ova dva problema većina mladih želi pobjeći što dalje odavde.
Iz prvih reakcija na "Ipsosovo" istraživanje vidljivo je da stranke uglavnom iščitavaju tabele s vlastitim rejtinzima i mogućim rezultatima da se sutra održavaju izbori umjesto onih s problemima. Tako je za SNSD istraživanje potvrda da su najjača partija, a za SDS je veći problem od rezultata samo istraživanje. Što je potpuno pogrešan pristup jer u normalnijim državama slična istraživanja se rade mnogo češće kako bi se mogli pratiti trendovi, tačnije dinamika jednog društva. No dobro.
Prema "Ipsosu", SNSD je povratio dio rejtinga u odnosu na februarsko istraživanje, pa bi 42 odsto opredijeljenih glasalo za tu stranku. SDS nije iskoristio proteklih nekoliko mjeseci pa bilježi pad za par procenata na 29 odsto, a slijede DNS, PDP i NDP. Više je razloga za ovakav trend, ali je primjetno da su u SNSD-u prvenstveno kroz Vladu RS uspjeli da kod građana stvore dodatni osjećaj sigurnosti nakon poplava.
Sa druge strane, SDS nije uspio nametnuti stav da su institucije katastrofalno reagovale jer je i jedan broj načelnika iz te partije dobro zakazao. Pogotovo Obren Petrović u Doboju, kojeg danima nije ni bilo u poplavljenom gradu, dok je Mićo Mićić u Bijeljini ipak držao stvari pod kontrolom.
Takođe, istraživanje je pokazalo da SDS nije napravio očekivan rast formirajući Savez za promjene već mu to postaje dodatni teret. U Savezu ima svega i svačega pa moraju vući za sobom veliki broj malih političkih parazita, potpuno nebitnih i nerelevantnih. Ako je opozicija već htjela da se ujedini, onda je savez SDS-a, PDP-a i NDP-a bio sasvim dovoljan jer Dragan Čavić i Mladen Ivanić imaju politički kapacitet.
Bez obzira na trenutni rejting stranaka, ipak jedan od bitnijih podataka u ovom istraživanju je veliki broj neopredijeljenih birača, a prema procjeni - radi se o oko 200.000.
Ona politička stranka ili opcija koja uspije da zadobije njihovo povjerenje mogla bi u oktobru da slavi nakon izbora, pod uslovom da to ne budu samo prazna obećanja.
Nema komentara:
Objavi komentar