Od kako je počeo Mundijal gotovo da nema neke druge teme o kojoj se može ozbiljno diskutovati. Mislim, ima i te kako, ali su one trenutno u drugom planu. Nakon utakmice na "Marakani" i odlične igre naših momaka, nevjerovatno je koliko su apetiti porasli i već ih vidimo na utakmici u osmini finala. Što i nije nedostižno.Ni susjedna Hrvatska nije razočarala protiv Brazila, što im otvara mogućnost da mogu i oni doći do prolaza u naredno kolo. Sve to govori da bi ovaj adrenalinski period u regionu mogao biti produžen za dodatnih sedam dana.
Ako se išta da primijetiti u vezi s ovim fudbalskim ''ludilom", bar po izvještavanju medija ili stanju na društvenim mrežama, velika većina ljudi se ponaša kako da imamo dvije naše reprezentacije u Brazilu. Dosta pozitivne energije u regiji može se osjetiti u vezi s ovim Mundijalom.I to je strašno potrebno, dobro za sve da se dodatno relaksiraju odnosi. Za BiH i Hrvatsku navijaju i u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Beogradu i u Zagrebu. Momci stvarno dobro igraju.
Pa nije ni čudo što je Dragan Čović, lider HDZ-a, odlučio da mijenja dres kako koja reprezentacija igra, doživljavajući ih istinski kao obje svoje. Što u suštini i jesu.Ali, dobro. Ono što bi bilo dobro je da se dio ove pozitivne energije prenese i na političke stranke kako bi na neki način vratili malo više optimizma u društvo.Ne bi to uopšte bilo loše, jer koliko se može osjetiti, u skoro svim strankama vlada nekakva dodatna nervoza i svi su svađalački nastrojeni. Istina da se sada lome koplja ko će gdje, svi su malo više pod pritiskom vlastitih ambicija i pozicije u stranci.Formiraju se liste i biraju kandidati. Predizborno vrijeme je takvo i to bi trebalo da bude sasvim normalan unutarstranački život i borba za vlastitu poziciju. Zašto bi neko ko ne uspije da zadovolji svoj ego u stranci tu frustraciju prelijevao na čitavo društvo? Zašto bi liječio svoju povrijeđenu sujetu u javnosti.
U Narodnoj skupštini Republike Srpske gotovo je nevjerovatna situacija da jedan poslanik fizički napadne drugog. Psovke, optužbe i uvrede gotovo da su postale normalan dio političkog dijaloga između pozicije i opozicije. I sve se to dešavalo kada su građani od njih očekivali konkretne prijedloge u vezi sa saniranjem katastrofalnih majskih poplava.amislite kako su se ljudi u Doboju, Šamcu ili Bijeljini osjećali gledajući u subotu poslanike u parlamentu Republike Srpske. Šta mogu da očekuju od njih? Nije to više nikakva politika, već neodgovornost i bezobrazluk.
U Narodnoj skupštini ne postoji ni kodeks ponašanja poslanika i možda je posljednji incident dobra prilika da on bude i usvojen kako bi u budućnosti mogli biti sakcionisani ekscentrični poslanici. Novčano, naravno. I ne samo oni, već i oni koji ne dolaze na zasjedanja, već uglavnom imaju neka preča posla.Međutim, ne ponašaju se samo poslanici u Republici Srpskoj neodgovorno. Oni u bh. parlamentu gotovo su pa isti, samo što se tamo još ne tuku. Nisu još došli do te faze.
Ali sasvim sigurno trenutni saziv tog parlamenta ostaće upamćen po svojoj neefikasnosti. Pa ti ljudi ništa ne rade osim što se u rijetkim trenucima zasjedanja žestoko posvađaju u vezi sa stvarima koje i nisu na dnevnom redu. Ali za sve imaju opravdanje i dobre razloge. Uvijek je neko drugi kriv zašto je nešto crno, a trebalo bi da bude bijelo.Nijedan zakon koji bi bar malo približio ovu zemlju Evropskoj uniji nije prošao u tom parlamentu, a svima su usta puna priče o Evropi. Pa zato danas nakon poplava ne možemo ni sredstva iz IPA povući, jer godinama se lideri ne mogu dogovoriti u vezi sa mehanizmom koordinacije. On jeste bitan, ali treba imati volju da se i dogovori. Najlakša opcija uvijek je i bila ne dogovoriti se i ne raditi ništa. Ali to nije rješenje.
Ako išta ovoj zemlji treba, onda je to malo dobrih vijesti, samo malo uspjeha da se vrati optimizam u društvo. Zbog toga je potreban ovaj Mundijal i učešće na njemu. Da budemo dio naprednog i civilizovanog svijeta.
Nema komentara:
Objavi komentar