Negdje sredinom prošle sedmice prostrujala je vijest da će BiH završiti na crnoj listi zemalja, u društvu sa Sjevernom Korejom i Iranom, jer nije na vrijeme usvojila Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih organizacija, kako joj je to bilo naloženo iz Evrope.
Preciznije rečeno, rok za usvajanje zakona bio je 1. jun, a posao je bio samo djelimično urađen, jer je zakon prošao Predstavnički, ali je zapeo u Domu naroda.
Kao i ostali zakoni koji se posljednjih mjeseci na kašičicu puštaju kroz ovaj dom. Kad dogori do noktiju, zakaže se sjednica i pusti se samo jedan ili dva hitna zakona, a ostali su i dalje na čekanju.
Zašto je to tako, niko sa sigurnošću ne zna. U SDA tvrde da su im delegati bolesni, što neki i jesu, dok ih ostale stranke prozivaju za blokadu.
Međutim, činjenica je da su te čudne stvari počele da se dešavaju kada su još krajem prošle godine iz SDA krenuli u blokiranje Zakona o prebivalištu, koji još nije ni usvojen. A ta tema je mjesecima, taman negdje do poplava, dominirala u svim političkim raspravama.
Nije bilo važnije priče, Vlada Republike Srpske ušla je u direktan fajt i sa OHR-om donošenjem posebne Uredbe o prebivalištu, ustavni sudovi su zatrpani prijavama u vezi s tim...
Dobro se tu bila zagrijala atmosfera, baš predizborna, ali onda su sve iznenadile poplave i završile bar javno s tom pričom. Niko prebivalište više i ne spominje, a i kako bi kad je jedna trećina stanovništva BiH direktno pogođena tom katastrofalnom nepogodom.
A onda se desi ova priča o crnoj listi. Opet, naravno, niko sa sigurnošću ne zna šta se tu tačno dešava, ali su SDP i HDZ opalili iz svih oružja nišaneći jedni druge da su državu uvukli maltene pred finansijski kolaps jer nam niko iz inostranstva više navodno ne može uplatiti novac, a da ovaj ne prođe hiljade skenera i procedura.
Tačnije, kad stigne - stigne, a u sadašnjoj situaciji, kada je svaki evro više nego dobrodošao, to je ravno katastrofi.
SDP je za sve to okrivio Dragana Čovića jer nije na vrijeme zakazao sjednicu Doma naroda, odnosno do 31. maja, već tek za 6. jun, što je kasno.
S druge strane, HDZ i sam Čović za sve su okrivili SDP jer se navodno taj zakon već godinama proceduralno mrcvari od Savjeta ministara do parlamenta, od hitne procedure do blokade.
Ko će to više znati, ali je činjenica da su iz Evrope još 2009. ukazali šta je obaveza vlasti BiH ukoliko želi normalno da finansijski posluje sa svijetom.
A da se politika sa dosta spinovanja uplela u čitav slučaj, indirektno je potvrdio i sam Zlatko Lagumdžija, koji je, eto, u proteklih 48 dramatičnih sati po državu uspio da izboksuje da dobijemo još tih pet dana do usvajanja u Domu naroda kako bismo se u posljednji čas spasili neizbježnih težih finansijskih posljedica po privredu.
Nešto tu ipak nije dobro poslagano, tačnije, neko je ipak pokušao da politički profitira iz ove poprilično nezgodne situacije.
Da je odgovorne vlasti i da je liderima stalo do institucija i ugleda, ne bi čekali tri zadnja dana do isteka roka da dignu toliku prašinu o tako bitnoj stvari.
Što će reći, ni SDP, ni HDZ, niti ostale stranke koje su u vlasti na nekom od nivoa, ne mogu imati neku veliku korist, već samo pokazuju da im suštinski u prvom planu nije da budu servis građanima, jer ipak se ovdje radi o tehničkim pitanjima, a ne teškim političkim, već koriste svaku mogućnost kako bi sve ispolitizovali i obesmislili.
Najveći gubitnici iz ove čitave priče su upravo institucije jer se one na ovaj način obesmišljavaju i pokazuje se njihova nefunkcionalnost.
Nema tu logične politike, već prizemne i pune spinovanja kao i lažnog patriotizma. Neko nas dobro farba sa našim parama.
Nema komentara:
Objavi komentar