Konačno je startovala nova sezona "Igre prijestola", sjajna serija zasnovana na priči o vječitoj borbi za vlast.
Kada je Džordž R.R. Martin pisao ovo istinsko remek-delo, objedinivši sve najbolje što žanr epske fantastike može da pruži, vjerovatno nije razmišljao da negdje može uistinu postojati država, društvo, prostor, mjesto, nešto u kojem je sve praktično svedeno na politiku, a život ljudi, građana, osoba gotovo na fantastiku. U kojem se politika decenijama vrti u začaranom krugu borbe za vlast tri naroda, dva entiteta, deset kantona i desetaka partija koje su sve, ali baš sve obojene nacionalnim bojama.
Političari, lideri, vođe od izbora do izbora svake dvije godine sklapaju nove i ruše stare saveze, potpisuju koalicije, platforme i sporazume o zajedničkim ciljevima. Žive u nekom svom začaranom svijetu u kojem je prvi i osnovni aksiom nacionalni interes, a onda možda da se priča i o nečemu ostalom, realnom životu.
Na to se u stvari svela sva politika u BiH: vječitu borbu političkih partija za nekakav nacionalni interes. Od njega kreće i na njemu se završava.
Godina izbora, kao što je ova, samom inercijom pojačava te aktivnosti, zaoštrava se retorika između lidera, pretendenata na liste i stranačkih aktivista, svako svakog optužuje, kleveta i ogovara, jedni su izdajnici i lopovi, drugi su hohštapleri i gulanferi željni vlasti.
Valjda smo i sami navikli na takvu politiku, nerealnu, politiku odvojenu od realnog života u kojem svakodnevno traje borba za preživljavanje, koju vode građani. Političku elitu kao da ne dotiče taj svakodnevni život.
Primjer jedan... Nedavno je objavljena vijest, u stvari to je već stara vijest, da se belgijski "Delez" povlači iz BiH zbog lošeg poslovnog ambijenta. Takođe, negdje istovremeno, svoju odluku o povlačenju realizuje i trgovački lanac OBI.
Dvije velike svjetske kompanije izlaze iz BiH, a da niko, baš niko, iz politike, iz vlasti ove države da reaguje, postavi pitanje ili prokomentariše zašto oni odlaze. Ko god se malo više bavi biznisom ili je životno uključen u taj privredni, realni sektor primjećuje da nekoliko velikih banaka intenzivno mjesecima smanjuje kreditnu i poslovnu aktivnost, spremajući se i one da jednog dana samo objave vijest da odlaze odavde. Možda je pitanje mjeseca kad će to biti.
Sadašnja privreda u BiH, ono što je ostalo od nje, prosto vapi za svježim kapitalom, novcem kojeg nema. Slično je i u Federaciji i Republici Srpskoj, s tim da treba reći da je odnos vlasti u Republici Srpskoj ipak malo drugačiji prema privredi nego onaj koji imaju u Federaciji.
Postoje institucije kojima se možeš obratiti bilo pomoći ili ne, dok je to u Federaciji veoma, veoma upitno ko je i za šta nadležan. I sve je opet svedeno na politiku.
A ima li bilo čija politika odgovor na veoma prosto pitanje: od čega ćemo mi to živjeti sutra ako je sve manje onih koji danas rade i proizvode? Može li se ekonomski život jednog društva podrediti neplodnoj, bezidejnoj politici koja nema nikakvu strategiju? Institucijama vlasti koje žive i postoje same za sebe, krckajući budžete koji su svaki mjesec sve prazniji? Ne!
Današnja politika to možda i primjećuje, ali prosto nema rješenje. Zato su potrebne nove ideje i volja da se ovo stanje mijenja. Ovom društvu je potrebna politika koja će definisati realne, ostvarive ciljeve i pronaći snagu sposobnu da to i provede.
Potreban je konsenzus svih partija koje sutra budu činile vlast prvenstveno oko ekonomskih i privrednih pitanja, a tek onda možda mogu krenuti da rješavaju nacionalne dileme i interese.
Bitnija je odluka za BiH da uspostavi mehanizam kontrole kvaliteta mlijeka da se može izvoziti na tržište Evropske unije nego dogovor o "Sejdiću i Finciju". I oni su bitni, ali niko neće zbog njih biti gladan, ali zbog mlijeka vjerovatno hoće.
Bolji život građana ne dolazi sam po sebi iz evropskih principa i standarda, već iz upornog i stalnog rada koji, da bi bio produktivan, mora da ima podršku zdrave i realne politike. Sve ostalo je priča, fantazija i borba za vlast navodno dobrih i loših likova.
Kada je Džordž R.R. Martin pisao ovo istinsko remek-delo, objedinivši sve najbolje što žanr epske fantastike može da pruži, vjerovatno nije razmišljao da negdje može uistinu postojati država, društvo, prostor, mjesto, nešto u kojem je sve praktično svedeno na politiku, a život ljudi, građana, osoba gotovo na fantastiku. U kojem se politika decenijama vrti u začaranom krugu borbe za vlast tri naroda, dva entiteta, deset kantona i desetaka partija koje su sve, ali baš sve obojene nacionalnim bojama.
Političari, lideri, vođe od izbora do izbora svake dvije godine sklapaju nove i ruše stare saveze, potpisuju koalicije, platforme i sporazume o zajedničkim ciljevima. Žive u nekom svom začaranom svijetu u kojem je prvi i osnovni aksiom nacionalni interes, a onda možda da se priča i o nečemu ostalom, realnom životu.
Na to se u stvari svela sva politika u BiH: vječitu borbu političkih partija za nekakav nacionalni interes. Od njega kreće i na njemu se završava.
Godina izbora, kao što je ova, samom inercijom pojačava te aktivnosti, zaoštrava se retorika između lidera, pretendenata na liste i stranačkih aktivista, svako svakog optužuje, kleveta i ogovara, jedni su izdajnici i lopovi, drugi su hohštapleri i gulanferi željni vlasti.
Valjda smo i sami navikli na takvu politiku, nerealnu, politiku odvojenu od realnog života u kojem svakodnevno traje borba za preživljavanje, koju vode građani. Političku elitu kao da ne dotiče taj svakodnevni život.
Primjer jedan... Nedavno je objavljena vijest, u stvari to je već stara vijest, da se belgijski "Delez" povlači iz BiH zbog lošeg poslovnog ambijenta. Takođe, negdje istovremeno, svoju odluku o povlačenju realizuje i trgovački lanac OBI.
Dvije velike svjetske kompanije izlaze iz BiH, a da niko, baš niko, iz politike, iz vlasti ove države da reaguje, postavi pitanje ili prokomentariše zašto oni odlaze. Ko god se malo više bavi biznisom ili je životno uključen u taj privredni, realni sektor primjećuje da nekoliko velikih banaka intenzivno mjesecima smanjuje kreditnu i poslovnu aktivnost, spremajući se i one da jednog dana samo objave vijest da odlaze odavde. Možda je pitanje mjeseca kad će to biti.
Sadašnja privreda u BiH, ono što je ostalo od nje, prosto vapi za svježim kapitalom, novcem kojeg nema. Slično je i u Federaciji i Republici Srpskoj, s tim da treba reći da je odnos vlasti u Republici Srpskoj ipak malo drugačiji prema privredi nego onaj koji imaju u Federaciji.
Postoje institucije kojima se možeš obratiti bilo pomoći ili ne, dok je to u Federaciji veoma, veoma upitno ko je i za šta nadležan. I sve je opet svedeno na politiku.
A ima li bilo čija politika odgovor na veoma prosto pitanje: od čega ćemo mi to živjeti sutra ako je sve manje onih koji danas rade i proizvode? Može li se ekonomski život jednog društva podrediti neplodnoj, bezidejnoj politici koja nema nikakvu strategiju? Institucijama vlasti koje žive i postoje same za sebe, krckajući budžete koji su svaki mjesec sve prazniji? Ne!
Današnja politika to možda i primjećuje, ali prosto nema rješenje. Zato su potrebne nove ideje i volja da se ovo stanje mijenja. Ovom društvu je potrebna politika koja će definisati realne, ostvarive ciljeve i pronaći snagu sposobnu da to i provede.
Potreban je konsenzus svih partija koje sutra budu činile vlast prvenstveno oko ekonomskih i privrednih pitanja, a tek onda možda mogu krenuti da rješavaju nacionalne dileme i interese.
Bitnija je odluka za BiH da uspostavi mehanizam kontrole kvaliteta mlijeka da se može izvoziti na tržište Evropske unije nego dogovor o "Sejdiću i Finciju". I oni su bitni, ali niko neće zbog njih biti gladan, ali zbog mlijeka vjerovatno hoće.
Bolji život građana ne dolazi sam po sebi iz evropskih principa i standarda, već iz upornog i stalnog rada koji, da bi bio produktivan, mora da ima podršku zdrave i realne politike. Sve ostalo je priča, fantazija i borba za vlast navodno dobrih i loših likova.
Nema komentara:
Objavi komentar