utorak, 4. veljače 2014.

Ima nade, nema nade

Predizborna groznica uveliko drma Srbiju i BiH, svaku na svoj način, s tim da su izbori u Srbiji za mjesec i po, a u BiH tek za devet mjeseci. Mediji, pogotovo internetski, prosto postaju mjesto gdje treba bar sat dnevno da uživate u nadrealnim predizbornim dogodovštinama ovdašnjih političara i stranaka.
Apsolutni hit ovog vikenda po društvenim mrežama i portalima u regionu je Aleksandar Vučić, nakon što je u Feketićima (mjesto koje je preko noći postalo najpoznatije u Vojvodini i šire) učestvovao u spasavanju zavejanih putnika.
Snimak na kojem Vučić spasava djete, kasnije će se otkriti da se radi o Albancu, što je čitavoj stvari dalo dodatnu nacionalnu dimenziju u onom pozitivnom smislu, poput virusa širio se i evoluirao u stotine varijanti u kojima je lider SNS-a prikazan kao superheroj.
Ljudi stvarno pustili mašti na volju pa je i sam Vučić uskočio u tu šalu na svoj račun objavljujući na svom Twitter profilu jednu od parodija, uz komentar da mu je drago ako je uspio nasmijati Srbiju, bez obzira na to kako ko tumačio njegovo pojavljivanje na zavejanom autoputu.
Istina, Vučić je i apsolutni favorit na izborima pa čitava epizoda u Feketićima djeluje dosta simpatično u ovoj teškoj i sumornoj realnosti. Znači, izbori u Srbiji su prilično predvidivi jer je broj jedan poznat, dok se ne zna ko će u stvari biti broj dva.
Neizvjesnost se povećala kad se zvanično u trku ubacio i Boris Tadić, što je bilo i očekivano nakon njegovog višemjesečnog nezadovoljstva stanjem u Demokratskoj stranci nakon što ju je preuzeo Dragan Đilas. Trka za drugo mjesto u stvari biće vođena između koalicije okupljene oko Ivice Dačića i frakcija nastalih iz Demokratske stranke.
Tadićeva računica, iako na prvi pogled može izgledati kao dodatno destabilizovanje demokratskog bloka, suštinski i nije usmjerena protiv Đilasa, jer mu je stranka već odavno razvaljena, već je pokušaj da njegov blok otkine što se otkinuti može od naprednjaka.
Gledano iz tog ugla njegova kandidatura dobija politički smisao, a hoće li on biti u poziciji da nakon izbora s naprednjacima pravi bilo kakvu priču zavisi od rezultata koji postigne. Ako bude imao čime trgovati, sve su onda opcije otvorene.
Ni sa druge strane Drine nije uopšte nezanimljivo ovo predizborno vrijeme, s tim da su ovdašnje političke teme baš nekako puno teže, nacionalne s ratnom pozadinom i odmah same po sebi dobiju dodatnu dozu ozbiljnosti.
Mislim, ne mogu se sad s Naserom Orićem, koji je okupio bošnjačke stranke, zajedno sa socijaldemokratskom Zlatka Lagumdžije, koja principijelno ne dozvoljava da je tretiraju kao isključivo bošnjačku partiju, praviti nekakvi internetski klipovi, kao u slučaju Feketića, jer ode to u krivom smjeru s uvredama, psovkama i prijetnjama...
Svima je, naime, savršeno jasno zašto se Orić ukaza u Sarajevu. Ta vrsta patriotske priče potrebna je svim bošnjačkim liderima, dobra je to izborna karta koja uvijek upali.
Propustiti priliku da se uslikate s komandantom iz Srebrenice u trenutku kad srbijansko pravosuđe za njim raspiše Interpolovu potjernicu zbog istrage o ratnim zločinima ravno je političkom samoranjavanju s mogućim težim i trajnim posljedicama.
Da ovaj vikend dobije malo veseliji politički ritam pobrinuo se zasad nepoznati autor iz SDS-a, koji je "izbrisao" potpredsjednicu Vlade RS Nadu Tešanović s fotografije na kojoj je zajedno s načelnikom Kozarske Dubice Milom Zlojutrom prisustvovala uručenju nagrada lokalnom rukometnom timu.
Priča "ima Nade, nema Nade" s portala se preselila u zvanično stranačko nadglasavanje SNSD-a i SDS-a. I sam Mladen Bosić je nekako djelovao zatečeno uratkom NN lica iz svoje stranke pa je sporna fotografija brzo povučena sa zvaničnog sajta, ali ostala je priča.
Tačnije, Bosić je imao puno važnijeg posla jer, kako je sam priznao, nervoza u stranci je svakim danom sve vidljivija pa borba lokalnih frakcija oko raspodjele stranačkih pozicija pred izbore postaje sve oštrija. Jedna od njih je tokom vikenda kulminirala u Novom Gradu na izboru novog lokalnog rukovodstva, što su neki analitičari odmah vidjeli kao znak slabosti SDS-a. U suštini, radi se o nestrpljenju pojedinih članova jer su u predizbornu trku ušli s pretpostavkom da su već pobijedili.
Sve u svemu, ipak su mi draže ove veselije predizborne teme od ovih teških nacionalnih rasprava. Ljepše se čovjek osjeća nakon što se dobro nasmije video-klipu iz Feketića ili priči "ima Nade, nema Nade" nego nakon što odgleda priču o teškoj sudbini Nasera Orića.

Nema komentara:

Objavi komentar