Tačnije, pričao mi je o trendu da se sve više mladih u Austriji uključuje u aktivnu politiku te da stoga njegov vrtoglavi uspon u konzervativnoj Narodnoj partiji i u vladi ne predstavlja veliko iznenađenje u toj zemlji, već je ono više primjetno u susjednim državama. Možete zamisliti sa koliko entuzijazma Sebastijan, sa kim sam zajedno studirao na Pravnom fakultetu u Beču, priča mi advokat, ulazi u rješavanje regionalnih problema, jer kao mlad čovjek ne shvata da se nešto ne može uraditi, promijeniti ili pomjeriti s mrtve tačke, te ima sasvim novi, pomalo idealistički, pristup vanjskoj politici.
Eto, na primjer, jedna od njegovih izjava bila je kako će veoma brzo on riješiti problem između Grčke i Makedonije u vezi s imenom, tvrdeći da ne vidi suštinski u čemu je tu problem.
Sličan pristup demonstrirao je ministar Kurc i prije nekoliko dana komentarišući ovdašnju situaciju, ustvrdivši da je BiH potreban novi ustav, te da je Dejton istrošen. Građani zaslužuju da žive u jednoj zemlji koja ima političke strukture koje funkcionišu, rekao je Kurc medijima, ustvrdivši kako je Dejton bio dobar za uspostavljanje mira, ali i da je bitno održati stabilnost u zemlji kako se aktuelni protesti ne bi pretvorili u etničko-vjerski konflikt.
E sad, koliko kome zvučale dosta naivno i slatkorječivo ove izjave, mora se priznati da je Kurc u pravu kada kaže da bi bio potpuno pogrešan put kada bi Evropska unija prepustila BiH samu sebi. Tačnije, Brisel ima puno više obaveza prema ovoj zemlji nego što sam želi prihvatiti, tako da je s te strane i te kako suodgovoran za situaciju u kojoj se danas nalazi BiH.
Gledano ne samo iz političkog, već i iz ekonomskog ugla Brisel se već odavno ponaša otuđeno i nezainteresovano ponavljajući već godinama istu frazu da domaći lideri moraju preuzeti odgovornost da bi zemlja krenula naprijed. Ne mogu se sjetiti druge ideje ili fraze koju su u Briselu smislili u posljednjih nekoliko godina. Ma koliko ta fraza o odgovornosti domaćih lidera bila tačna i predstavlja nekakav savremeni evropski princip i matricu po kojoj bi političari trebalo da se ponašaju, ona je suštinski nerealna i neostvariva.
Prvenstveno zbog toga što su institucije vlasti i ličnosti koje ih vode pod snažnom supervizijom međunarodne zajednice. Ona prvenstveno proteklih dvadeset godina nije gradila lidere koji bi preuzeli odgovornost, već je više voljela poslušnike koji bi izvršavali nekakve naloge, činili ustupke u reformama koje su kreirane po raznim političkim sijelima, a formalizovane kroz briselske dokumente.
Niti sada kada je Brisel još djelimično u šoku zbog posljednjih dešavanja u Federaciji nisu uspjeli formulisati ništa novo, nikakav novi pristup, iako je evidentno da stari ne prolazi. Pokazao je to i sastanak Štefana Filea u Sarajevu sa liderima "šestorke", na kojem je opet aktuelizovano pitanje rješavanja presude "Sejdić i Finci".
Čak je File napokon zaključio da od te priče nema ništa, ne krijući razočarenje razgovorima, te rekao kako je i on čvrsto odlučio da zaključi svoj angažman u vezi s pitanjem "Sejdić i Finci". Svi su to od prvog dana znali ovdje u BiH da nema mogućnosti da se ovdje postigne dogovor između domaćih snaga, samo je, eto, Fileu trebalo nekoliko godina da se u to i sam uvjeri. To se poprilično loše može odraziti na njegovu dalju političku karijeru u Evropskoj komisiji jer je to i njegov neuspjeh.
Suštinski Brisel mora da promijeni svoju strategiju prema BiH jer dosadašnja ne daje rezultate. Umjesto štapa, kojeg pominju pojedini evro-političari, možda bi zaista bilo puno bolje da spakuju mrkvicu u vidu nekakvog ubrzanog pristupnog procesa. Na tragu onoga što je nedavno predložila Vesna Pusić, predlažući da se sve teške političke teme u BiH, kao što je promjena Ustava, ostave za neko buduće vrijeme kada ova zemlja bude članica Evropske unije, a da se sad fokusira na ekonomiju i tehničke stvari u vezi s prijemom. E, to bi stvarno bilo nešto korisno ukoliko Brisel istinski želi pomoći ovoj zemlji. Manite se više štapa, zar ne vidite da nam treba mrkve
Nema komentara:
Objavi komentar