Popravi dan ovakav vic, slatko se čovjek nasmije, od srca, u ovom vremenu, teškom kao ova februarska južina. U Banjaluci 22 stepena Celzijusovih i ne znaš gdje više zvoni ili škripi, u ušima od pritiska ili u kostima od godina. Neobično, ekstremno promjenljivo vrijeme valjda treba očekivati i u idućim danima pa bi već danas, valjda, mogao ponovo pasti i snijeg, a preko vikenda opet u plus.
O kakvoj ti kostobolji pričaš, reći će stariji, četrdesete nisu nikakve godine. Ali zaboravljaju da ko je u dvadesetim i jednu ratnu zimu u rovu prezimio, na kostima je osjeća svake godine. Pogotovo uz južinu, baš kao ovog februara, pa bi snijeg i veći minus stvarno dobro došli da ohlade ovu uzavrelu atmosferu u Federaciji BiH.
Upravo zbog tog proživljenog iskustva nikako da shvatim kako se danas, dvadeset godina poslije, ljudi ponovo tako olako hvataju te užasne riječi kao što je rat.
Ne shvatam kolege, novinare koji u svojim medijima daju prostora nekim likovima koji pričaju o teorijama zavjere, novom oružju u tajnim magacinima, raznim službama i dirigovanoj pobuni i nacionalnim sukobima.
Ne shvatam tu potrebu za takvom vrstom promocije tih kvazi analitičara i mase nekih faca, koji se pojave, izniknu sa neke Facebook stranice i završe u centralnom dnevniku, na naslovnoj strani.
Ne želim da prihvatim činjenicu koju posljednjih dana javno serviraju da se sve ovo dešava dirigovano nekom nevidljivom rukom velikog brata, iz Amerike, Evrope ili Rusije, ma nebitno odakle, da su baš svi ti internet revolucionari strani plaćenici koji treba da dovedu do novih sukoba i haosa. Ne mogu svi biti plaćenici ako ne vole neku vlast.
Sve se nešto zakuvalo. Vidi se iz svakog saopštenja i stranačkog istupa da se trenutno prelamaju velike političke stvari u Federaciji. Da li se to taj entitet dijeli na dva dijela kroz ulične proteste koji su samo inicirani teškim socijalnim stanjem? Moguće, jer se demonstracije zasad nisu prelile u mjesta naseljena uglavnom Hrvatima, koji su ostali mirni, ali zabrinuti, nakon što su zapaljene zgrade kantonalnih i gradskih institucija u Mostaru. Ostanu li Hrvati mirni, mogli bi na sljedećim izborima i glasati za prvu skupštinu hrvatskog naroda u BiH. Ko to zna?
Da li je ovo u stvari samo unutarbošnjački politički sukob nakon višegodišnjeg medijskog i institucionalnog trvenja eskalirao na ulicama gradova i u jednom trenutku potpuno izmakao kontroli u Sarajevu, gdje je zapaljena i zgrada Predsjedništva BiH? Moguće. Vidi se da postoje politike i lideri, koji misle iz svega ovoga izvući profit pa su zajahali, sa svojim insajderima, te nesretne, gladne i obespavljene ljude i sa njima, kao maskom, žele da prigrabe svu vlast za sebe. Ili bar veći dio. Ne čekajući izbore. Zašto bi, inače, bile pravljene sve te paralelne institucije u obliku plenuma građana.
Da li je ovo u stvari dio nekog većeg scenarija, samo početak raspakivanja Dejtona pa je duh pušten iz boce. Sad se gleda kako će se stvari razvijati. Ostane li Republika Srpska mirna sa stabilnim institucijama, mogla bi iz svega ovoga izaći sa puno više autonomije nego što je danas ima.
Na kraju, da li je ovo samo socijalni bunt velikog broja siromašnih, nezaposlenih i obespravljenih građana, onih na koje je vlast zaboravila, koji nemaju nikakvu drugu šansu u životu nego da izađu na ulicu. Onih kojima je dosta više ovakve politike i političara, žele da sruše sve nivoe vlasti pa da na izborima ponovo biraju, od načelnika do državnih parlamentaraca. Ako je samo građanski bunt, zašto onda pale, ruše i pljačkaju.
Stvarno, iskreno priznajem ne znam šta se ovo danas dešava u Federaciji. U stvari, niko ne zna šta se dešava, ni scenaristi ni izvođači, niko nema potpunu kontrolu nad ovim procesom, ako se to tako može i nazvati.
Ušli smo u jedno vrijeme potpune neizvjesnosti u kojem se scenariji mijenjaju iz dana u dan, a kraj je, izgleda, još daleko, daleko.
Nema komentara:
Objavi komentar