Ova godina, 2013. bila je izuzetno ekonomski teška, mučna, puna stranačkih sukobljavanja i nešto više socijalnog komešanja nego u prethodnoj.
Britanski "The Economist" svrstao je nedavno BiH u zemlje u kojima su sljedeće godine mogući veći socijalni nemiri, zajedno sa još 60 država među kojima su Hrvatska i Srbije, s tim da je ta vjerovatnoća nešto manja u Srbiji.
Dva su događaja obilježila 2013. godinu, a to je plasman reprezentacije BiH na Svjetsko prvenstvo u Brazilu i popis stanovništva.
Kako fudbal, u stvari sport, uopšte ne pratim niti na njega trošim vrijeme i novac, ipak ne mogu da ne primijetim da su bh. fudbaleri, "zmajevi", obilježili ovu godinu. Oni su jedna od rijetkih dobrih vijesti.
Toliko o fudbalu, a sad o popisu...
Kako su rezultati popisa samo preliminarno objavljeni, ključno pitanje je bilo koliko nas kao konstitutivnih ima. Tako Bošnjaka ima oko 50 odsto, Srba nešto više od 30 odsto, a Hrvata ima najmanje.
Ipak, najporazniji podatak je da u BiH živi oko 600.000 ljudi manje nego na popisu 1991. godine. Jednostavno nema ljudi, otišli, odselili…
To se primijeti gotovo u svim sferama života od ekonomije do politike, od kulture pa do sporta. BiH je postala zemlja u kojoj dijete čim malo stasa i spozna svijet oko sebe gleda kako iz nje da pobjegne. To je glavni životni moto većine mladih ljudi.
Ovo je zemlja paradoksa u kojoj ima pola miliona nezaposlenih, a gotovo svi privrednici koji pokušavaju da se bave biznisom očajnički traže kvalitetan i obrazovan kadar koji hoće da radi.
Zemlja u kojoj svaka malo veća varoš ima višu školu ili fakultet, univerziteta ima na desetke, a opet školstvo nikad lošije, od osnovnog pa nadalje. Čista formalnost su sve te škole u koje svaki radni dan šaljemo djecu, valjda samo po navici. Malo toga nauče da će im koristiti u životu.
Ovo je takođe zemlja u kojoj se tako malo, ali baš malo radi, pa kad se sve sabere i oduzme ne živi se onda ni tako loše. S kim god da pričate, nikad teže nije bilo, reći će.
Ekonomski život je usporen, novca je sve manje i sve je skuplji, država se sve više zadužuje da bi servisila obaveze iz budžeta, fali investicija i projekata, dosta se preduzeća bori s likvidnošću…
I sad na kraju godine ova priča o MMF-u i novcu s računa "Elektroprenosa". Sve je to više politika, a manje logična računica, jer se radi o novcu koji može biti dovoljan da zakrpi budžetske rupe entiteta na mjesec-dva. Možda ni toliko.
Ali s tom pričom i ulazimo u 2014. godinu, izbornu u kojoj će politika dominirati u svim segmentima. Odmah poslije praznika koji ovdje tradicionalno traju do sredine januara krenuće jača izborna kampanja. Pucaće dosadašnji stranački savezi i otvaraće se novi, krenuće optužbe, izjave, uvrede, psovke i etiketiranja ne samo između političara, već i prema novinarima, medijima. Niko neće biti izvan tog izbornog kruga i svi će biti svrstavani na jednu, drugu ili treću stranu.
Mene je već PDP svrstao kao "najpoznatijeg režimskog komentatora i kolumnistu", što bi u prevodu trebalo da znači da sam simpatizer stranaka na vlasti. Mada u principu ne razumijem tu potrebu etiketiranja, ali ako se ljudi osjećaju bolje i sretnije - tim onda nemam nikakvu potrebu da ih demantujem.
Unutar stranaka krenuće trka za pozicioniranje na listama. U suštini čeka nas klasična izborna godina u kojoj i vlast i opozicija kreću s istom pretpostavkom - da su u stvari već pobjednici, a glasanje je samo formalnost.
Na kraju kad me neko pita šta mislim o idućoj godini, kažem biće skoro ista kao i ova. Biće političkih trvenja, svađa i osporavanja. Biće i otkaza i štrajkova.
Biće i izbori u oktobru. Biće manje novca, krešu se budžeti, štednja skoro na svemu. Raditi moramo.
Sretna vam Nova godina!
Nema komentara:
Objavi komentar