Svaki put kad prođem onaj stari most na Savi u Gradišci osjetim
zavist, onu istinsku balkansku, i suzdržim se da ne kažem kakvu
priprostu riječ prema Hrvatskoj, jer je postala članica Evropske unije, a
BiH još nije. A i pitanje je kada će.
Uvijek kada prelazim taj most, stiješnjen na metar i po između kamiona, čekajući da mi neko otkine retrovizor na automobilu, sjetim se komentara prijatelja iz Zagreba, koji je još davno primijetio da bi za nas sa desne strane Save bilo puno bolje da ga je hrvatska vojska u ratu potpuno srušila, da kamen na kamenu ne ostane.
Sada bi umjesto sarog željeznog mosta Evropa već isfinansirala novi, sa minimalno četiri trake, biciklističkom stazom i pješačkom zonom. Teško da će se takva prilika ponovo ukazati, a koliko znam, za novi most desetak kilometara uz Savu još nije obezbijeđen sav novac.
Ali nije most toliko ni bitan, već što me baš on, onako star i zarđao, asocira na tu podjelu na Evropljane i Balkance, zapad i istok, civilizaciju i nešto između toga.
Evo, otkako je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, koliko mogu primijetiti, a dosta vremena provodim u komšiluku, nemaju više gotovo nikakvih velikih problema koje treba da riješe. U suštini, sve im se kreira u Briselu, od budžeta do ostalih zakona. Život nikad bolji.
Nevjerovatno, ali samo su dva problemčića koja već mjesecima zaokupljaju političku i medijsku javnost, a to su prava LGBT drugova i drugarica te ćirilica. I ništa više.
Ekonomijom, budžetskom rupom od milijardu, dvije evra, nezaposlenima, standardom ljudi, zdravstvom, školstvom i ostalim svakodnevnim stvarima niko se, u stvari, ne bavi.
Vjerovatno briselski činovnici onako usput podijele svoje mišljenje sa premijerom Zoranom Milanovićem, ali to se ne čuje i ne vidi u javnim raspravama. Tim trivijalnostima se ne bave ni ozbiljniji mediji ni političari. Možda samo poneki sindikalac radi vlastite promocije.
Čitavo društvo se grčevito uhvatilo oko ta dva pomenuta problema i snažno polarizovalo da me ponekad bude, u stvari, i stid kako uopše ne razmišljam i svi ostali oko mene o takvim stvarima u ovom našem društvu. O pravima LGBT populacije i o pismenosti manjina.
Dužan sam pojašnjenje starijim čitaocima za korištenje pojma LGBT, pošto su me mlađe kolege u redakciji, koje puno više prate te današnje trendove, upozorile da ni slučajno ne koristim drugi tradicionalniji termin da ne bi neko pomislio kako sam homofob, pritajeni fašista, koji ne poštuje pravo drugog da bude drugačiji... Što se mene tiče, protivim se bilo kakvoj diskrinimaciji većine prema manjini bila ona vjerska, nacionalna ili seksualna. Svi smo isti i tako bi nas i zakon trebalo da tretira.
Čak su u nedjelju u Hrvatskoj imali i referendum o tome treba li zajednicu dvije LGBT osobe definisati kao brak ili je to pravo zagarantovano samo muškarcima i ženama kako ih Balkanci shvataju. Ili obrnuto. Prosto sam šokiran rezultatima da se dvije trećine izašlih na birališta te evropske države izjasnilo protiv LGBT braka.
Ne znam kako je ugledni analitičar Davor Butković prihvatio ove rezultate, vjerovatno je razočarano popio dovoljnu dozu apaurina u nedjelju uveče da može zaspati, jer je samo dan prije referenduma konstatovao da glasaju li protiv LGBT prava Hrvati će, u stvari, svijetu pokazati da su isti kao i Srbi, da nema razlike, kako sam to shvatio, sa koje strane Save živiš da je to sve u stvari Balkan.
Pa ko će nam sada biti evropski uzor? Kako će sada Brisel riješiti taj famozni slučaj "Sejdić i Finci" ovdje kod nas, koji ima istu diskriminatorsku matricu kao i LGBT problem i ćirilica u Hrvatskoj, ako nisu u stanju da pomognu svojoj članici da većina građana prihvati sve te civilizacijske standarde.
Kako uopšte normalan, evropski orijentisan i pristojan građanin ove zemlje može danas da razmišlja o bilo kakvom biznisu, ekonomiji ili kako preživjeti i zaraditi da mu djeca sutra imaju za sendvič u školi i pristojne cipele, znajući da politička šestorka u Pragu opet nije postigla konačan dogovor u vezi sa "Sejdić i Finci".
Jeste, napravili su značajan iskorak u vezi s izborom u Dom naroda BiH, ali se opet nisu dogovorili u vezi sa članovima Predsjedništva. Pa do kada više? Koliko će im tek biti potrebno vremena kad im Brisel na sto stavi sve te LGBT teme…
Uvijek kada prelazim taj most, stiješnjen na metar i po između kamiona, čekajući da mi neko otkine retrovizor na automobilu, sjetim se komentara prijatelja iz Zagreba, koji je još davno primijetio da bi za nas sa desne strane Save bilo puno bolje da ga je hrvatska vojska u ratu potpuno srušila, da kamen na kamenu ne ostane.
Sada bi umjesto sarog željeznog mosta Evropa već isfinansirala novi, sa minimalno četiri trake, biciklističkom stazom i pješačkom zonom. Teško da će se takva prilika ponovo ukazati, a koliko znam, za novi most desetak kilometara uz Savu još nije obezbijeđen sav novac.
Ali nije most toliko ni bitan, već što me baš on, onako star i zarđao, asocira na tu podjelu na Evropljane i Balkance, zapad i istok, civilizaciju i nešto između toga.
Evo, otkako je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, koliko mogu primijetiti, a dosta vremena provodim u komšiluku, nemaju više gotovo nikakvih velikih problema koje treba da riješe. U suštini, sve im se kreira u Briselu, od budžeta do ostalih zakona. Život nikad bolji.
Nevjerovatno, ali samo su dva problemčića koja već mjesecima zaokupljaju političku i medijsku javnost, a to su prava LGBT drugova i drugarica te ćirilica. I ništa više.
Ekonomijom, budžetskom rupom od milijardu, dvije evra, nezaposlenima, standardom ljudi, zdravstvom, školstvom i ostalim svakodnevnim stvarima niko se, u stvari, ne bavi.
Vjerovatno briselski činovnici onako usput podijele svoje mišljenje sa premijerom Zoranom Milanovićem, ali to se ne čuje i ne vidi u javnim raspravama. Tim trivijalnostima se ne bave ni ozbiljniji mediji ni političari. Možda samo poneki sindikalac radi vlastite promocije.
Čitavo društvo se grčevito uhvatilo oko ta dva pomenuta problema i snažno polarizovalo da me ponekad bude, u stvari, i stid kako uopše ne razmišljam i svi ostali oko mene o takvim stvarima u ovom našem društvu. O pravima LGBT populacije i o pismenosti manjina.
Dužan sam pojašnjenje starijim čitaocima za korištenje pojma LGBT, pošto su me mlađe kolege u redakciji, koje puno više prate te današnje trendove, upozorile da ni slučajno ne koristim drugi tradicionalniji termin da ne bi neko pomislio kako sam homofob, pritajeni fašista, koji ne poštuje pravo drugog da bude drugačiji... Što se mene tiče, protivim se bilo kakvoj diskrinimaciji većine prema manjini bila ona vjerska, nacionalna ili seksualna. Svi smo isti i tako bi nas i zakon trebalo da tretira.
Čak su u nedjelju u Hrvatskoj imali i referendum o tome treba li zajednicu dvije LGBT osobe definisati kao brak ili je to pravo zagarantovano samo muškarcima i ženama kako ih Balkanci shvataju. Ili obrnuto. Prosto sam šokiran rezultatima da se dvije trećine izašlih na birališta te evropske države izjasnilo protiv LGBT braka.
Ne znam kako je ugledni analitičar Davor Butković prihvatio ove rezultate, vjerovatno je razočarano popio dovoljnu dozu apaurina u nedjelju uveče da može zaspati, jer je samo dan prije referenduma konstatovao da glasaju li protiv LGBT prava Hrvati će, u stvari, svijetu pokazati da su isti kao i Srbi, da nema razlike, kako sam to shvatio, sa koje strane Save živiš da je to sve u stvari Balkan.
Pa ko će nam sada biti evropski uzor? Kako će sada Brisel riješiti taj famozni slučaj "Sejdić i Finci" ovdje kod nas, koji ima istu diskriminatorsku matricu kao i LGBT problem i ćirilica u Hrvatskoj, ako nisu u stanju da pomognu svojoj članici da većina građana prihvati sve te civilizacijske standarde.
Kako uopšte normalan, evropski orijentisan i pristojan građanin ove zemlje može danas da razmišlja o bilo kakvom biznisu, ekonomiji ili kako preživjeti i zaraditi da mu djeca sutra imaju za sendvič u školi i pristojne cipele, znajući da politička šestorka u Pragu opet nije postigla konačan dogovor u vezi sa "Sejdić i Finci".
Jeste, napravili su značajan iskorak u vezi s izborom u Dom naroda BiH, ali se opet nisu dogovorili u vezi sa članovima Predsjedništva. Pa do kada više? Koliko će im tek biti potrebno vremena kad im Brisel na sto stavi sve te LGBT teme…
Nema komentara:
Objavi komentar