Kako je film inspirisan istinitom pričom s Vol strita, generatora svjetske ekonomije, mnogi su u njemu prepoznali da u stvari govori o pohlepi kao uzroku krize, koja je prije nekoliko godine tu i pokosila prvo bankarski sektor, a onda sve ostalo. Njene posljedice i danas se i te kako osjećaju.
Pojedine banke u Evropi, pogotovo u Skandinaviji, ogranizovale su za svoje klijente partije na kojima su zajedno gledali film "Vuk s Vol strita" kao jednu vrstu upozorenja gdje sve može dovesti čista pohlepa za novcem s porukom da rad i sticanje profita imaju smisao ako koriste ne samo pojedincu, već široj društvenoj zajednici. Inače se pretvore u perverziju, bezvrijedno i besmisleno iživljavanje nad sobom i drugima.
Ne znam zašto, ali Živko Budimir me podsjeća na tog nesrećnog brokera, koji je slučajno završio na Vol stritu, kao i Budimir u kabinetu u Ulici Musala 9 u Sarajevu.
Ispoljavanje te perverznosti im je savim različito i ima potpuno drugačije motive, ali im je način rada dosta sličan. Prevare i perverzno iživljavanje bez ikakvih granica.
Zašto? E ovdje bi trebalo uključiti čitav tim psihologa, sociologa i koga sve još stručnog da probaju naći uzroke te mračne ljudske prirode. Ne može se to uraditi u jednom novinskom tekstu.
Samo Budimirovo postavljanje na mjesto predsjednika Federacije je politika zasnovana na klasičnoj prevari birača. Tada, prije četiri godine, vladale su i sasvim druge okolnosti pa se neko dosjetio da bi možda bilo dobro da se vlast u Federaciji formira bez HDZ-a, jer je iz te stranke u to vrijeme veoma često pominjan izraz treći entitet. I tako je Živko Budimir, predratni zastavnik i ratni general, ustoličen u Musalu 9. Palatu Federacije. Ako se to tako može nazvati.
I odmah je Budimir počeo da pokazuje znakove te političke perverznosti, promovišući mogućnost raspakivanja Dejtonskog ugovora, tačnije onog dijela kojim bi trebalo ako ne ukinuti, onda bar dobro zakinuti Republiku Srpsku, kako teritorijalno, tako i institucionalno. Valjda je čovjek sebe počeo doživljavati toliko bitanim da bi on, eto, trebalo sada i da kontroliše političke procese u BiH.
Iako je BiH po mnogo čemu komplikovana, ipak se i ovdje, kao i u svakoj drugoj državi, politički legitimitet stiče samo na izborima, a ne imenovanjem na neku funkciju. A, to Budimir nikako nije mogao da shvati.
Kako su se mijenjale okolnosti i odnosi između stranaka u federalnoj vladi, postajala je sve vidljivija ta nastrana Budimirova priroda da uživa u iživljavanju direktno na institucijama, a indirektno i na građanima. Slučaj sa Desnicom Radivojevićem i višemjesečno natezanje oko njegove ostavke ili smjene kulminirali su hapšenjem Budimira zbog afere u vezi s predsjedničkim pomilovanjima. Dijelio ih je Budimir za masnu proviziju, koju je neko strpao u džep. Nevjerovatno, ali i poslije toga ostao je predsjednik Federacije.
Ovih dana Budimir je glavna medijska zvijezda jer je smijenio ministra finansija u Vladi FBiH Antu Krajinu. Zar to nije čista politička perverzija i iživljavanje nad građanima, jer je time blokirao budžetske isplate u Federaciji i ugrozio aražman s MMF-om, bez čijeg su novca i budžeti entiteta gotovo prazni? Što će reći, čitava fiskalna stabilnost države na neki način dovedena je u pitanje zbog Živka Budimira.
Postavlja se pitanje, opet, zašto? Zašto to Budimir radi? Po čijem nalogu, ko mu je politički sponzor i ko će imati koristi od ove situacije, u kojoj se trenutno nalazi Federacija? Ama baš niko.
Kakva je to politika? Besmislena i besciljna, pokrivena nekakvim formama, nekakvom šizofrenom filozofijom - što gore to bolje, od koje niko ne može imati nikakvu korist. Pa ni sam Živko Budimir i oni oko njega, bili oni iz SDA ili neke druge stranke.
Ali naša nesreća čak i nije to što Budimir ovih dana svršava po institucijama, već što on nije sam. Puno se namnožilo tih Budimira od posljednjih izbora pa i ne ostaje ništa drugo da se uradi nego samo čekati nove izbore. Pa šta bude.
Nema komentara:
Objavi komentar