Povratak popisanih

Završen je popis stanovništva u BiH. Kad se sve sabere i oduzme, od politke do statistike ipak je urađen veliki posao.
Teško je u puno ozbiljnijim i pristojnijim državama organizovati popis stanovništva pa ne iznenađuju izvještaji o nepravilnostima i traljavosti koji su pratili ovdašnje popisivanje.
Tehnički bilo je tu svašta, od ignorisanja do napada na popisivače, od slabo obučenih do bezobraznih popisivača, od radoholičara kojima je već u prva dva dana zafalilo popisnica jer su po jednoj popisnici naplaćivali nešto oko dvije KM, pa do onih koji su u nekoj seoskoj kafani onako odokativno popisivali mještane.
Politički priča o popisu traje već godinama i neće biti još dugo završena.
U stvari, već se zbog navodnih nepravilnosti traži njegovo poništavanje, dok su najdalje u procjeni otišli predstavnici bošnjačke dijaspore, potpomognuti lobistima poput Francisa Bojla, koji tvrde da će Republika Srpska nakon popisa biti potpuno spremna za otcjepljenje, aludirajući na njenu etničku strukturu.
Sa druge strane, u Republici Srpskoj prevladava mišljenje da su uočene brojne manipulacije od strane bošnjačkih udruženja, pogotovo iz dijaspore, koji su navodno masovno dolazili u ovaj entitet kako bi se popisali i ponovo vratili u "matične" zemlje gdje trenutno žive i rade.
Čak i neki prevoznici su po nekim tvrdnjama davali popuste i do 50 odsto na autobuske karte kako bi što više popisanih došlo pa otišlo, dok su pojedini popisivači opet fiktivno upisivali i po dvadeset osoba koje ne žive tu više od godinu dana.
U suštini svi ovdašnji konstitutivni narodi i njihove političke elite od popisa imaju različita očekivanja, koja se baziraju na istoj pretpostavci - da ih ima što više.
Bošnjacima je životno važno, bar tako pokazuju, da ih statistički ima više od 50 odsto, što će reći, više nego što ih je bilo na popisu s početka devedesetih prošlog vijeka, što bi, naravno, bio dobar osnov da nacionalno orijentisane partije i zvanično dobiju potvrdu opravdanosti zagovaranja islamske države.
Hrvatima je, takođe, životno važno da ih ima što više, u stvari, bar isto kao i na posljednjem popisu, jer prema dosadašnjim procjenama najviše je upravo pripadnika tog naroda napustilo ove prostore.
Više je razloga, od ratnih gubitaka teritorija gdje su živjeli u znatnom broju, a što je kasnije imalo za posljedicu veoma loš povratak, do čisto životnih prilika koje su mogli ostvariti u susjednoj Hrvatskoj.  Tamo su imali puno bolje uslove za život.
Činjenica da su gotovo svi Hrvati iz BiH ujedno i državljani Hrvatske dodatno je vremenom uticala na iseljavanje.
Srbima je, takođe, životno važno da ih ima što više, ali ne u BiH, već u Republici Srpskoj. Zvanična srpska politika posljednjih decenija jednostavno se odrekla Federacije kao životnog prostora ovog naroda, što je za rezultat imalo veoma mali stepen povratka u taj entitet.
Mali izuzetak je Kanton 10, gdje je nešto veći povratak zabilježen u predratno gotovo etnički čistim sredinama, kao što su Bosansko Grahovo i Drvar.
Srbi iz Federacije svoje novo boravište u velikom broju su nalazili na području Srbije pa je veliko pitanje koliko ih se i odlučilo ovih dana posjetiti rodno mjesto kako bi bili statistički zabilježeni.
Sve u svemu, sada slijedi brojanje i analiziranje, što će vjerovatno dovesti do novog osporavanja samog popisa i njegove validnosti.
Ali bez obzira na sve, popis će ipak realnije pokazati strukturu stanovništva, ne samo konstitutivnu, već i onu drugu, ekonomsku i obrazovnu.
A, i to je puno bolja varijanta nego razne procjene na osnovu kojih su pravljene sve dosadašnje analize i pretpostavke. Bolje bilo kakav popis, pa makar i nepriznat, nego nikakav.