Jedno od često postavljanih političkih pitanja posljednjih mjeseci je
šta realno može uraditi opozicija, odnosno SDS, na opštim izborima
iduće godine?
Jer, ta se stranka po svojim javnim stavovima, nastupima, odnosom prema građanima, godinu dana pred izbore, u potpunosti ponaša kao pobjednička, pravdajući taj svoj stav teškom ekonomskom situacijom u kojoj se nalazimo kao društvo.
Po stavu SDS-a izbori su samo čista formalnost da bi preuzeli vlast u Republici Srpskoj, a o koalicionim patrnerima će razmisliti nakon objave rezultata.
Suštinski se da primijetiti veliko nestrpljenje kod svih opozicionih stranaka pa su predizbornu kampanju otvorile odmah po završetku ljetnih odmora. Uradio je to prvi Mladen Bosić, lider SDS-a, najavljujući još prije mjesec, dva opštu mobilizaciju u Republici Srpskoj, kako bi bila skinuta "kriminalna i korumpirana vlast koja devestira institucije".
Tako je Bosić okarakterisao SNSD-ovu vlast, a odgovor je dobio ekspresno zahtjevom u Parlamentarnoj skupštini BiH za smjenu kadrova SDS-a iz Savjeta ministara, što bi značilo i kraj višegodišnje saradnje ove dvije stranke u zajedničkim institucijama.
Završni čin smjene trebalo bi da bude u toku sedmice, za kada je najavljeno glasanje u Predstavničkom domu, a kako po tvrdnjama iz SNSD-a stvari stoje, oni imaju sasvim dovoljno poslanika da to i proceduralno završe. Pored Mirka Šarovića, s mjesta ministra, biće smijenjeni i Mirko Okolić i Radmila Mitrović, zamjenici ministara.
Čitava priča o razlazu dvije najjače stranke u bh. institucijama ima političke posljedice i na svim ostalim nivoima. U suštini, ona i jeste rezultat nedovoljno definisanih odnosa kada je potpisivana platforma o tom zajedničkom nastupu u Sarajevu, koji je trebalo da pokaže kako u Republici Srpskoj postoji jedinstven stav kada su u pitanju njeni interesi u BiH.
Tako je prethodno vrijeme SDS bio na vlasti na državnom nivou, opozicija na entitetskom, a poslije lokalnih izbora uzeo je veliki dio vlasti u opštinama. U nekim opštinama SNSD i SDS imali su i zajedničke kandidate, dok su u drugim formirali skupštinske većine.
Tačnije, sve je išlo u nekakvom smjeru da bi nakon opštih izbora 2014. godine bila sasvim logična "velika koalicija" ove dvije stranke, a onda kao da je nešto puklo iz vedra neba.
SDS je iz svih oružja i oruđa opalio po SNSD-u, a Mladen Bosić je u jednom trenutku, još pod utiskom presude Okružnog privrednog suda iz Bijeljine, kojom je naložena isplata 160 miliona KM s računa zvorničke "Alumine" litvanskoj banci iz iste grupacije koja je ojadila i "Birač" i Republiku Srpsku, zatražio da se SNSD odmah povuče s vlasti i da se raspišu vandredni izbori.
Djeluje pomalo nelogično raspisati vanredne izbore desetak mjeseci prije redovnih izbora. No dobro. To treba shvatiti kao dio pritiska na vlast, što opozicija i treba da radi.
Kako sada stvari stoje, SNSD i SDS nikada nisu bile udaljenije kao stranke. Gotovo da nema nikakve komunikacije među njima, a ne prođe nijedna sedmica da se njihovi lideri Milorad Dodik i Mladen Bosić, onako, kao pravi Srbi, pošteno ne počaste izjavama tipa lopov, lažov, kriminalac...
Posljednja takva verbalna razmjena izvršena je nakon što je Bosić po povratku iz Brisela rekao kako mu je Dodik nudio zajednički nastup dok su se federalne stranke preznojavale oko rješenja slučaja "Sejdić i Finci". Po Dodikovoj tvrdnji, ta ponuda je stara više od godinu dana i u Briselu o njoj nije bilo ni riječi.
Bez obzira na to kako ko gledao, bilo bi bolje za Republiku Srpsku, njenu unutrašnju političku stabilnost da su SNSD i SDS puno iskrenije, bez figa u džepovima, nastavile saradnju, a i moguća "velika koalicija" nikad nije loše rješenje, pogotovo u ekonomski neizvjesnim vremenima.
Ali ako su se već odlučile za sasvim drugu strategiju, političku bitku na svim frontovima, onda to treba da odrade svom snagom. Bar vremena do izbora imaju.
Jer, ta se stranka po svojim javnim stavovima, nastupima, odnosom prema građanima, godinu dana pred izbore, u potpunosti ponaša kao pobjednička, pravdajući taj svoj stav teškom ekonomskom situacijom u kojoj se nalazimo kao društvo.
Po stavu SDS-a izbori su samo čista formalnost da bi preuzeli vlast u Republici Srpskoj, a o koalicionim patrnerima će razmisliti nakon objave rezultata.
Suštinski se da primijetiti veliko nestrpljenje kod svih opozicionih stranaka pa su predizbornu kampanju otvorile odmah po završetku ljetnih odmora. Uradio je to prvi Mladen Bosić, lider SDS-a, najavljujući još prije mjesec, dva opštu mobilizaciju u Republici Srpskoj, kako bi bila skinuta "kriminalna i korumpirana vlast koja devestira institucije".
Tako je Bosić okarakterisao SNSD-ovu vlast, a odgovor je dobio ekspresno zahtjevom u Parlamentarnoj skupštini BiH za smjenu kadrova SDS-a iz Savjeta ministara, što bi značilo i kraj višegodišnje saradnje ove dvije stranke u zajedničkim institucijama.
Završni čin smjene trebalo bi da bude u toku sedmice, za kada je najavljeno glasanje u Predstavničkom domu, a kako po tvrdnjama iz SNSD-a stvari stoje, oni imaju sasvim dovoljno poslanika da to i proceduralno završe. Pored Mirka Šarovića, s mjesta ministra, biće smijenjeni i Mirko Okolić i Radmila Mitrović, zamjenici ministara.
Čitava priča o razlazu dvije najjače stranke u bh. institucijama ima političke posljedice i na svim ostalim nivoima. U suštini, ona i jeste rezultat nedovoljno definisanih odnosa kada je potpisivana platforma o tom zajedničkom nastupu u Sarajevu, koji je trebalo da pokaže kako u Republici Srpskoj postoji jedinstven stav kada su u pitanju njeni interesi u BiH.
Tako je prethodno vrijeme SDS bio na vlasti na državnom nivou, opozicija na entitetskom, a poslije lokalnih izbora uzeo je veliki dio vlasti u opštinama. U nekim opštinama SNSD i SDS imali su i zajedničke kandidate, dok su u drugim formirali skupštinske većine.
Tačnije, sve je išlo u nekakvom smjeru da bi nakon opštih izbora 2014. godine bila sasvim logična "velika koalicija" ove dvije stranke, a onda kao da je nešto puklo iz vedra neba.
SDS je iz svih oružja i oruđa opalio po SNSD-u, a Mladen Bosić je u jednom trenutku, još pod utiskom presude Okružnog privrednog suda iz Bijeljine, kojom je naložena isplata 160 miliona KM s računa zvorničke "Alumine" litvanskoj banci iz iste grupacije koja je ojadila i "Birač" i Republiku Srpsku, zatražio da se SNSD odmah povuče s vlasti i da se raspišu vandredni izbori.
Djeluje pomalo nelogično raspisati vanredne izbore desetak mjeseci prije redovnih izbora. No dobro. To treba shvatiti kao dio pritiska na vlast, što opozicija i treba da radi.
Kako sada stvari stoje, SNSD i SDS nikada nisu bile udaljenije kao stranke. Gotovo da nema nikakve komunikacije među njima, a ne prođe nijedna sedmica da se njihovi lideri Milorad Dodik i Mladen Bosić, onako, kao pravi Srbi, pošteno ne počaste izjavama tipa lopov, lažov, kriminalac...
Posljednja takva verbalna razmjena izvršena je nakon što je Bosić po povratku iz Brisela rekao kako mu je Dodik nudio zajednički nastup dok su se federalne stranke preznojavale oko rješenja slučaja "Sejdić i Finci". Po Dodikovoj tvrdnji, ta ponuda je stara više od godinu dana i u Briselu o njoj nije bilo ni riječi.
Bez obzira na to kako ko gledao, bilo bi bolje za Republiku Srpsku, njenu unutrašnju političku stabilnost da su SNSD i SDS puno iskrenije, bez figa u džepovima, nastavile saradnju, a i moguća "velika koalicija" nikad nije loše rješenje, pogotovo u ekonomski neizvjesnim vremenima.
Ali ako su se već odlučile za sasvim drugu strategiju, političku bitku na svim frontovima, onda to treba da odrade svom snagom. Bar vremena do izbora imaju.
Nema komentara:
Objavi komentar