Odnosno, SDS-ova ofanziva krenula je od intervjua u kojem je Bosić obznanio da je ta stranka proglasila opštu mobilizaciju kako bi srušili s vlasti Milorada Dodika na izborima 2014. godine. Po Bosićevom mišljenju, nije bitno kako će na tim istim izborima proći SNSD, cilj je, kaže, samo Dodik.
Istovremeno je pozvao Marka Pavića i Petra Đokića, koalicione partnere SNSD-a, da je krajnje vrijeme da razmisle o daljoj saradnji sa Dodikom jer će ih on, tačnije SDS, početi tretirati kao sukrivce za stanje u kojem se nalazi Republika Srpska. To jest, po Bosićevom mišljenju, veoma, veoma loše.
Na odgovor SDS i Bosić nije trebalo da čekaju dugo i on je stigao u vidu zahtjeva za smjenom Mirka Šarovića s ministarske pozicije u Savjetu ministara, a čitavu proceduru treba da pokrenu poslanici SNSD-a na prvoj sjednici bh. parlamenta. Što će reći, dalje hvatanje za platformu o zajedničkom djelovanju na državnom nivou postalo je suvišno.
Dodatnu nervozu u odnosu te dvije stranke unio je politički driblig, kojim je SDS okrenuo SNSD u Doboju nakon što je gradonačelnik Obren Petrović zbog navodnih zdravstvenih razloga morao da se povuče na dva mjeseca s funkcije.
Kako je u fotelji zamjenika bio kadar SNSD-a, mlađim likovima poput Borisa Jerinića nije se svidjela ideja da SNSD preuzme vršenje dužnosti gradonačelnika, te su ekspresno smijenili zamjenicu, ostavljajući Uroša Gostića da u sljedećim mjesecima doboko i smisaono razmisli gdje je to proteklih godina pogriješio kada je s Petrovićem gradio koalicioni odnos, u koji je utkao dobar dio kredibilteta SNSD-a u tom kraju.
Može se reći da je Jerinić dobro režirao čitavu tu predstavu, zadržavši potpunu vlast u gradu, dok je dobar dio odgovornosti za katastrofalno stanje u njemu zalijepio SNSD-u.
Inače, Doboj je danas gotovo polumrtav grad, sistematski uništavan prethodnih godina i decenija, u kojem gotovo da ništa ne radi. Sva veća preduzeća su ili u stečaju ili pod blokadom, pa i ne čudi inicijativa mjesne zajednice Stanari da formira posebnu opštinu, pošto je njihov rudnik lignita, uz koji se gradi i termoelektrana, jedino privatno preduzeće koje radi i redovno izmiruje obaveze prema radnicima.
No, vratimo se na taj politički odnos SNSD-a i SDS-a, odnosno na optužbe da svu odgovornost za stanje u Republici Srpskoj snosi SNSD. Međutim, SDS je tu djelimično u pravu jer nije SNSD jedini koji je na vlasti. Tačnije, SNSD ima lavovski dio vlasti na entitetskom nivou, koji djelimično dijeli sa dugogodišnjim partnerima DNS-om i SP-om, dok vlast na lokalnom, opštinskom nivou uglavnom pripada SDS-u, koji je već godinama na vlasti i na nivou države i to zajedno sa SNSD-om.
Što će reći, u Republici Srpskoj, a i u BiH teško je naći stranku koja nije na nekom nivou u vlasti. Kada SDS govori da je opozicija, onda to i nije baš iskren stav. Ako se vratimo na primjer Doboja, SDS decenijama vlada tim gradom, samo što mu pojedinci iz SNSD-a, poput Uroša Gostića, zadnjih godina sistematski pomažu u njegovom uništavanju.
Krene li se od opštine do opštine, vidjećemo da je saradnja te dvije stranke poprilično bila uznapredovala posljednjih godina na tom lokalnom nivou, što znači da krivica za ukupno loše stanje u Republici Srpskoj nije isključivo na jednoj partiji ili čovjeku, kako je to prikazao nedavno Mladen Bosić.
Problem ovdašnjih stranaka i SDS-a i SNSD-a, a i ostalih koji se na neki način bore da prežive na političkoj sceni, je nedostatak odgovornosti prema onima koji su ih birali, jer nikada ne vide niti komentarišu vlastite greške, već isključivo onog drugog. Potpuno je vidljivo da nijedna od njih danas nema koliko-toliko jasan koncept kako odgovoriti akuelnim izazovima, prvenstveno ogromnim ekonomskim problemima s kojim se kao društvo suočavamo.
Republici Srpskoj, nama običnim građanima, potrebne su potpuno nove ideje i političke vizije koje nameću okolnosti. Potrebna su kreativna, sistematska rješenja, a ne stari i već viđeni sukobi i optužbe koje se vrte od izbora do izbora.
Nema komentara:
Objavi komentar