Vijest da je Osnovni sud u Banjaluci potvrdio optužnicu protiv četiri
urednika i dva novinara Federalne TV za širenje vjerske, nacionalne i
rasne netrpeljivost, što prema zakonima koji važe u BiH predstavlja
krivično djelo, različito se tumači u dva entiteta.
Naime, predstavnici udruženja i medija iz FBiH smatraju to kao dodatni pritisak na medije, dok u Republici Srpskoj uglavnom opravdavaju postupak Udruženja novinara, koje je iniciralo čitav slučaj. I predstavnica za medije OEBS-a Dunja Mijatović oglasila se tvrdeći da je tužbom narušena profesionalna solidarnost među novinarima u BiH.
Slažem se u potpunosti s onima koji smatraju da se pitanja odnosa i stanja u medijima treba i mora rješavati otvorenim dijalogom i da on jednostavno nema alternativu.
Međutim, ako kolo vratimo koju godinu unazad primijetićemo da Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), koja bi trebalo da bude potpuno nepristrasna, već godinama potpuno ignoriše sve prigovore na kršenje profesionalnih standarda objektivnog informisanja od strane grupe urednika i novinara FTV-a.
Predstavnici RAK-a uvijek su se pozivali na opšte načelo slobode izvještavanja, duvajući tako u leđe onima koji su taj princip zloupotrebljavali.
U konkretnom slučaju radi se o tome da je Udruženje novinara Republike Srpske uputilo Okružnom tužilaštvu Banjaluka prijavu protiv grupe urednika i novinara FTV-a koji su učestvovali u kreiranju i emitovanju specijalne emisije "Krnja velika Srbija", a povodom 20 godina postojanja Republike Srpske. Najava za tu emisiju emitovana je u "Dnevniku 2" istog dana.
U toj emisiji srpski narod u BiH prikazan je kao fašisoidan i genetski predodređen da počini genocid, što je šokiralo javnost Republike Srpske, koja je tu emisiju doživjela kao govor mržnje.
Autori emisije su tvrdili da je srpski narod već više od 100 godina od tzv. Načertanija Ilije Garašanina spremao i provodio masovne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH.
Sloboda govora nikako ne može podrazumijevati govor mržnje i emitovanje sadržaja kojima se vrijeđa jedan narod Treba samo zamislitu situaciji šta bi bilo da svi mediji iz Republike Srpske, posebno Javni servis, koriste istu matricu i počnu da emituju sadržaje koji će vrijeđati nacionalne osjećaje Bošnjaka i Hrvata. Koliko bi to tek narušilo međunacionalne odnose?
Kako se u pomenutoj emisiji ne radi o kleveti već o krivičnom djelu širenja vjerske, nacionalne i rasne netrpeljivosti, što je puno teža kvalifikacija od klevete, zatraženo je od Tužilaštva da sprovede istragu i da utvrdi da li postoje elementi krivičnog djela. Na kraju Osnovni sud u Banjaluci će dati konačnu riječ o ovom slučaju. Ukoliko utvrdi da nije bilo ništa od navedenog, spreman sam pojedinačno, svakom od tuženih, da se javno izvinim.
Smatram da se mediji ne štite ćutanjem o neprofesionalnom djelovanju pojedinih kolega i da strukovna udruženja moraju da reaguju u sličnim situacijama.
Bilo bi od izuzetne koristi i pažnje vrijedno da su i ostale organizacije, kako domaće tako i međunarodne koje se bave medijima, javno osudili te priloge FTV-a za koje je i Tužilaštvo utvrdilo da raspiruju mržnju i vrijeđaju nacionalna osjećanja jednog naroda.
Takav pristup puno bi više pomogao uspostavljanju povjerenja u medije i doprinio razvijanju viših etičkih principa.
Pomalo je neshvatljivo da se pojedinci više brinu za profesionalnu solidarnost, a ne za ugrožavanje zakonom zaštićenih vrijednosti višenacionalnog društva. Ćutati o izazivanju nacionalne mržnje i netrpeljivosti, a pozivati se na pravo na slobodu izražavanja je krajnje licemjerno.
Odgovornost medija u višenacionalnim društvima, a kakvo je upravo naše u Bosni i Hercegovini, mora da bude od iste važnosti kao i pravo na slobodu izražavanja.
Sloboda govora nikako ne može podrazumijevati govor mržnje i emitovanje sadržaja kojima se vrijeđa jedan narod. Nama koji živimo u BiH potreban je tolerantan dijalog s potpunim uvažavanjem prava drugog, a ne javna vrijeđanja na nacionalnoj osnovi. Samo tako možda imamo šansu da napravimo bolje društvo.
A, novinari su upravi ti koji moraju svojim primjerom to i pokazati.
Naime, predstavnici udruženja i medija iz FBiH smatraju to kao dodatni pritisak na medije, dok u Republici Srpskoj uglavnom opravdavaju postupak Udruženja novinara, koje je iniciralo čitav slučaj. I predstavnica za medije OEBS-a Dunja Mijatović oglasila se tvrdeći da je tužbom narušena profesionalna solidarnost među novinarima u BiH.
Slažem se u potpunosti s onima koji smatraju da se pitanja odnosa i stanja u medijima treba i mora rješavati otvorenim dijalogom i da on jednostavno nema alternativu.
Međutim, ako kolo vratimo koju godinu unazad primijetićemo da Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), koja bi trebalo da bude potpuno nepristrasna, već godinama potpuno ignoriše sve prigovore na kršenje profesionalnih standarda objektivnog informisanja od strane grupe urednika i novinara FTV-a.
Predstavnici RAK-a uvijek su se pozivali na opšte načelo slobode izvještavanja, duvajući tako u leđe onima koji su taj princip zloupotrebljavali.
U konkretnom slučaju radi se o tome da je Udruženje novinara Republike Srpske uputilo Okružnom tužilaštvu Banjaluka prijavu protiv grupe urednika i novinara FTV-a koji su učestvovali u kreiranju i emitovanju specijalne emisije "Krnja velika Srbija", a povodom 20 godina postojanja Republike Srpske. Najava za tu emisiju emitovana je u "Dnevniku 2" istog dana.
U toj emisiji srpski narod u BiH prikazan je kao fašisoidan i genetski predodređen da počini genocid, što je šokiralo javnost Republike Srpske, koja je tu emisiju doživjela kao govor mržnje.
Autori emisije su tvrdili da je srpski narod već više od 100 godina od tzv. Načertanija Ilije Garašanina spremao i provodio masovne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH.
Sloboda govora nikako ne može podrazumijevati govor mržnje i emitovanje sadržaja kojima se vrijeđa jedan narod Treba samo zamislitu situaciji šta bi bilo da svi mediji iz Republike Srpske, posebno Javni servis, koriste istu matricu i počnu da emituju sadržaje koji će vrijeđati nacionalne osjećaje Bošnjaka i Hrvata. Koliko bi to tek narušilo međunacionalne odnose?
Kako se u pomenutoj emisiji ne radi o kleveti već o krivičnom djelu širenja vjerske, nacionalne i rasne netrpeljivosti, što je puno teža kvalifikacija od klevete, zatraženo je od Tužilaštva da sprovede istragu i da utvrdi da li postoje elementi krivičnog djela. Na kraju Osnovni sud u Banjaluci će dati konačnu riječ o ovom slučaju. Ukoliko utvrdi da nije bilo ništa od navedenog, spreman sam pojedinačno, svakom od tuženih, da se javno izvinim.
Smatram da se mediji ne štite ćutanjem o neprofesionalnom djelovanju pojedinih kolega i da strukovna udruženja moraju da reaguju u sličnim situacijama.
Bilo bi od izuzetne koristi i pažnje vrijedno da su i ostale organizacije, kako domaće tako i međunarodne koje se bave medijima, javno osudili te priloge FTV-a za koje je i Tužilaštvo utvrdilo da raspiruju mržnju i vrijeđaju nacionalna osjećanja jednog naroda.
Takav pristup puno bi više pomogao uspostavljanju povjerenja u medije i doprinio razvijanju viših etičkih principa.
Pomalo je neshvatljivo da se pojedinci više brinu za profesionalnu solidarnost, a ne za ugrožavanje zakonom zaštićenih vrijednosti višenacionalnog društva. Ćutati o izazivanju nacionalne mržnje i netrpeljivosti, a pozivati se na pravo na slobodu izražavanja je krajnje licemjerno.
Odgovornost medija u višenacionalnim društvima, a kakvo je upravo naše u Bosni i Hercegovini, mora da bude od iste važnosti kao i pravo na slobodu izražavanja.
Sloboda govora nikako ne može podrazumijevati govor mržnje i emitovanje sadržaja kojima se vrijeđa jedan narod. Nama koji živimo u BiH potreban je tolerantan dijalog s potpunim uvažavanjem prava drugog, a ne javna vrijeđanja na nacionalnoj osnovi. Samo tako možda imamo šansu da napravimo bolje društvo.
A, novinari su upravi ti koji moraju svojim primjerom to i pokazati.
Nema komentara:
Objavi komentar