Kaži svima da nas ima

Ne treba biti previše optimističan da će stranački lideri uspjeti do sastanka u Briselu, zakazanog za početak oktobra, dogovoriti detalje u vezi sa presudom "Sejdić i Finci".
Mada nije nemoguće da dogovor baš sada i bude postignut, ali iskustveno gledano nema puno razloga vjerovati da će baš u ovom zadnjem roku pred najavljenu suspenziju iz Savjeta Evrope uspjeti da implementiraju presudu zbog koje više od tri godine sastanče, te predlažu, utvrđuju dinamiku i način rješenja i opet na kraju ništa.
Uvijek se među tom petorkom, šestorkom ili sedmorkom, ko će više i pobrojati koliko je tih igrača na terenu, nađu bar dva koja sve miniraju.
Posljednji malo veći iskorak u tom traganju za smislom "Sejdića i Fincija" potrudili su se da naprave Dragan Čović i Sulejman Tihić, lideri HDZ-a i SDA. Sve to više liči na nekakvu predstavu za Štefana Filea u smislu: Eto, mi se trudimo, baš se trudimo, ali nam nikako ne ide.
Mada treba biti pošten pa reći da je prijedlog SDA ipak nekakav iskorak u odnosu na dosadašnju poziciju jer se ima za šta uhvatiti, odnosno ima se o čemu razgovarati.
Novina je ta što se odustalo od izbora članova Predsjedništva iz Federacije u pralamentu BiH i u osnovi uzeta je formulacija koja je predložena iz Republike Srpske na početku ove političke vrteške.
Tačnije, iz Federacije kao jedne izborne jedinice bila bi birana dva člana koja ne mogu biti iz istog naroda, ne navodeći njihovu konstitutivnost, ali bi se izmjenama Izbornog zakona samo za tu funkciju formirala posebna područja za brojanje glasova u koja bi, po nekoj gruboj procjeni, u jedno trebalo da uđu kantoni sa približno bošnjačkom većinom, a u drugo sa hrvatskom većinom.
Hrvatskim strankama se na prvu ovaj prijedlog učinio koliko-toliko korektan, što u suštini i jeste, ali kako god se okrene, teško da bi Hrvati i na takav način mogli bez rizika birati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH jer Hrvata ima baš brojčano malo, pa bi u oba područja koja su predložili iz SDA u stvari Bošnjaci bili u većini.
A to opet daje mogućnost da se razni tipovi poput Željka Komšića kandiduju za tu funkciju.
Ovaj prijedlog je odmah dočekan na nož od SDP-a, čiji je lider Zlatko Lagumdžija nedvosmisleno poručio da su njegovi socijaldemokrati izričito i eksplicitno protiv uvođenja trećeg entiteta pa makar se on, eto, svodi i na čisto statističko područje Izbornog zakona za brojanje glasova samo za jednu funkciju.
Jest da baš ne liči na nekakav entitet, ali za svaki slučaj SDP ne želi rizikovati ni mogućnost statističke greške kada je taj princip u pitanju. Sa entitetom i takvim stvarima se ne smije igrati, mišljenja je SDP, jer i sa ovim jednim postojećim imaju dovoljno problema.
SBB Fahrudina Radončića veoma brzo se izjasnio protiv predloženog koncepta, ali nisu ponudili nikakvo novo rješenje, što može biti i iznenađujuće jer se posljednjih mjeseci da primijetiti da je došlo do određenog zbližavanja upravo sa SDA, pogotovo kada je u pitanju funkcionisanje federalne vlade.
U Republici Srpskoj, SNSD i SDS, zaokupljeni vlastitim međustranačkim prepucavanjem, samo su ovlaš prokomentarisali da se u principu slažu sa svim o čemu se dogovore u Federaciji, i nastavili poprilično neshvatljivo trvenje, trošenje i energije i vremena na nešto što liči na predizbornu kampanju.
No dobro, ako smatraju da je to baš to što je u ovom  trenutku najpotrebnije građanima Republike Srpske, onda bi trebalo da se što žešće pofajtaju. Kad je bal, nek je onaj pravi.
Ako ipak ne padne nekakav dogovor o "Sejdiću i Finciju" do Brisela, možda bi bilo dobro da onaj Štefan File i oni iz Savjeta Evrope još samo malo sačekaju, da se ko ljudi popišemo, da vidimo koliko i kakvih nas sve ima. Možda bi se lakše nakon toga i dogovorili o tom brojanju, a da ne liči na treći entitet.

Novinari o novinarima

Vijest da je Osnovni sud u Banjaluci potvrdio optužnicu protiv četiri urednika i dva novinara Federalne TV za širenje vjerske, nacionalne i rasne netrpeljivost, što prema zakonima koji važe u BiH predstavlja krivično djelo, različito se tumači u dva entiteta.
Naime, predstavnici udruženja i medija iz FBiH smatraju to kao dodatni pritisak na medije, dok u Republici Srpskoj uglavnom opravdavaju postupak Udruženja novinara, koje je iniciralo čitav slučaj. I predstavnica za medije OEBS-a Dunja Mijatović oglasila se tvrdeći da je tužbom narušena profesionalna solidarnost među novinarima u BiH.
Slažem se u potpunosti s onima koji smatraju da se pitanja odnosa i stanja u medijima treba i mora rješavati otvorenim dijalogom i  da on jednostavno nema alternativu.
Međutim, ako kolo vratimo koju godinu unazad primijetićemo da Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), koja bi trebalo da bude potpuno nepristrasna, već godinama potpuno ignoriše sve prigovore na kršenje profesionalnih standarda objektivnog informisanja od strane grupe urednika i novinara FTV-a.
Predstavnici RAK-a uvijek su se pozivali na opšte načelo slobode izvještavanja, duvajući tako u leđe onima koji su taj princip zloupotrebljavali.
U konkretnom slučaju radi se o tome da je Udruženje novinara Republike Srpske uputilo Okružnom tužilaštvu Banjaluka prijavu protiv grupe urednika i novinara FTV-a koji su učestvovali u kreiranju i emitovanju specijalne emisije "Krnja velika Srbija", a povodom 20 godina postojanja Republike Srpske.  Najava za tu emisiju emitovana je u "Dnevniku 2" istog dana.
U toj emisiji srpski narod u BiH prikazan je kao fašisoidan i genetski predodređen da počini genocid, što je šokiralo javnost Republike Srpske, koja je tu emisiju doživjela kao govor mržnje.
Autori emisije su tvrdili da je srpski narod već više od 100 godina od tzv. Načertanija Ilije Garašanina spremao i provodio masovne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH.
Sloboda govora nikako ne može podrazumijevati  govor mržnje i emitovanje sadržaja kojima se vrijeđa jedan narod Treba samo zamislitu situaciji šta bi bilo da svi mediji iz Republike Srpske, posebno Javni servis, koriste istu matricu i počnu da emituju sadržaje koji će vrijeđati nacionalne osjećaje Bošnjaka i Hrvata. Koliko bi to tek narušilo međunacionalne odnose?
Kako se u pomenutoj emisiji ne radi o kleveti već o  krivičnom djelu širenja vjerske, nacionalne i rasne netrpeljivosti, što je puno teža kvalifikacija od klevete, zatraženo je od Tužilaštva da sprovede istragu i da utvrdi da li postoje elementi krivičnog djela. Na kraju Osnovni sud u Banjaluci će dati konačnu riječ o ovom slučaju. Ukoliko utvrdi da nije bilo ništa od navedenog, spreman sam pojedinačno, svakom od tuženih, da se javno izvinim.
Smatram da se mediji ne štite ćutanjem o neprofesionalnom djelovanju pojedinih kolega i da strukovna udruženja moraju da reaguju u sličnim situacijama.
Bilo bi od izuzetne koristi i pažnje vrijedno da su i ostale organizacije, kako domaće tako i međunarodne koje se bave medijima, javno osudili te priloge FTV-a za koje je i Tužilaštvo utvrdilo da raspiruju mržnju i vrijeđaju nacionalna osjećanja jednog naroda.
Takav pristup puno bi više pomogao uspostavljanju povjerenja u medije i doprinio razvijanju viših etičkih principa.
Pomalo je neshvatljivo da se pojedinci više brinu za profesionalnu solidarnost, a ne za ugrožavanje zakonom zaštićenih vrijednosti višenacionalnog društva. Ćutati o izazivanju nacionalne mržnje i netrpeljivosti, a pozivati se na pravo na slobodu izražavanja je krajnje licemjerno.
Odgovornost medija u višenacionalnim društvima, a kakvo je upravo naše u Bosni i Hercegovini, mora da bude od iste važnosti kao i pravo na slobodu izražavanja.
Sloboda govora nikako ne može podrazumijevati  govor mržnje i emitovanje sadržaja kojima se vrijeđa jedan narod. Nama koji živimo u BiH potreban je tolerantan dijalog s potpunim uvažavanjem prava drugog, a ne javna vrijeđanja na nacionalnoj osnovi. Samo tako možda imamo šansu da napravimo bolje društvo.
A, novinari su upravi ti koji moraju svojim primjerom to i pokazati.

Svi su u vlasti

Politički lideri pokazali su ovih dana zavidnu kondiciju te krenuli u zauzimanje startnih predizbornih pozicija bez puno taktiziranja i biranja "oružja". Puca se iz svega raspoloživog, a prvi plotun je opalio Mladen Bosić.
Odnosno, SDS-ova ofanziva krenula je od intervjua u kojem je Bosić obznanio da je ta stranka proglasila opštu mobilizaciju kako bi srušili s vlasti Milorada Dodika na izborima 2014. godine. Po Bosićevom mišljenju, nije bitno kako će na tim istim izborima proći SNSD, cilj je, kaže, samo Dodik.
Istovremeno je pozvao Marka Pavića i Petra Đokića, koalicione partnere SNSD-a, da je krajnje vrijeme da razmisle o daljoj saradnji sa Dodikom jer će ih on, tačnije SDS, početi tretirati kao sukrivce za stanje u kojem se nalazi Republika Srpska. To jest, po Bosićevom mišljenju, veoma, veoma loše.
Na odgovor SDS i Bosić nije trebalo da čekaju dugo i on je stigao u vidu zahtjeva za smjenom Mirka Šarovića s ministarske pozicije u Savjetu ministara, a čitavu proceduru treba da pokrenu poslanici SNSD-a na prvoj sjednici bh. parlamenta. Što će reći, dalje hvatanje za platformu o zajedničkom djelovanju na državnom nivou postalo je suvišno.
Dodatnu nervozu u odnosu te dvije stranke unio je politički driblig, kojim je SDS okrenuo SNSD u Doboju nakon što je gradonačelnik Obren Petrović zbog navodnih zdravstvenih razloga morao da se povuče na dva mjeseca s funkcije.
Kako je u fotelji zamjenika bio kadar SNSD-a, mlađim likovima poput Borisa Jerinića nije se svidjela ideja da SNSD preuzme vršenje dužnosti gradonačelnika, te su ekspresno smijenili zamjenicu, ostavljajući Uroša Gostića da u sljedećim mjesecima doboko i smisaono razmisli gdje je to proteklih godina pogriješio kada je s Petrovićem gradio koalicioni odnos, u koji je utkao dobar dio kredibilteta SNSD-a u tom kraju.
Može se reći da je Jerinić dobro režirao čitavu tu predstavu, zadržavši potpunu vlast u gradu, dok je dobar dio odgovornosti za katastrofalno stanje u njemu zalijepio SNSD-u.
Inače, Doboj je danas gotovo polumrtav grad, sistematski uništavan prethodnih godina i decenija, u kojem gotovo da ništa ne radi. Sva veća preduzeća su ili u stečaju ili pod blokadom, pa i ne čudi inicijativa mjesne zajednice Stanari da formira posebnu opštinu, pošto je njihov rudnik lignita, uz koji se gradi i termoelektrana, jedino privatno preduzeće koje radi i redovno izmiruje obaveze prema radnicima.
No, vratimo se na taj politički odnos SNSD-a i SDS-a, odnosno na optužbe da svu odgovornost za stanje u Republici Srpskoj snosi SNSD. Međutim, SDS je tu djelimično u pravu jer nije SNSD jedini koji je na vlasti. Tačnije, SNSD ima lavovski dio vlasti na entitetskom nivou, koji djelimično dijeli sa dugogodišnjim partnerima DNS-om i SP-om, dok vlast na lokalnom, opštinskom nivou uglavnom pripada SDS-u, koji je već godinama na vlasti i na nivou države i to zajedno sa SNSD-om.
Što će reći, u Republici Srpskoj, a i u BiH teško je naći stranku koja nije na nekom nivou u vlasti. Kada SDS govori da je opozicija, onda to i nije baš iskren stav. Ako se vratimo na primjer Doboja, SDS decenijama vlada tim gradom, samo što mu pojedinci iz SNSD-a, poput Uroša Gostića, zadnjih godina sistematski pomažu u njegovom uništavanju.
Krene li se od opštine do opštine, vidjećemo da je saradnja te dvije stranke poprilično bila uznapredovala posljednjih godina na tom lokalnom nivou, što znači da krivica za ukupno loše stanje u Republici Srpskoj nije isključivo na jednoj partiji ili čovjeku, kako je to prikazao nedavno Mladen Bosić.
Problem ovdašnjih stranaka i SDS-a i SNSD-a, a i ostalih koji se na neki način bore da prežive na političkoj sceni, je nedostatak odgovornosti prema onima koji su ih birali, jer nikada ne vide niti komentarišu vlastite greške, već isključivo onog drugog. Potpuno je vidljivo da nijedna od njih danas nema koliko-toliko jasan koncept kako odgovoriti akuelnim izazovima, prvenstveno ogromnim ekonomskim problemima s kojim se kao društvo suočavamo.
Republici Srpskoj, nama običnim građanima, potrebne su potpuno nove ideje i političke vizije koje nameću okolnosti. Potrebna su kreativna, sistematska rješenja, a ne stari i već viđeni sukobi i optužbe koje se vrte od izbora do izbora.

Momo ponovo među Srbima

Političko-medijski događaj prošle sedmice u BiH bio je, bez ozbiljnije konkurencije, izlazak Momčila Krajišnika iz zatvora u Velikoj Britaniji, u kojem je služio kaznu nakon što ga je Haški tribunal proglasio krivim za ratne zločine i osudio na 20 godina.

Zbog dobrog vladanja, a i djelimičnog priznanja krivice, kako je navedeno u obrazloženju, Tribunal je odobrio da Krajišnik nakon izdržane dvije trećine kazne može da bude oslobođen.

Tako je poslije 13 i po godina prvi predsjednik višestranačkog parlamenta BiH, prvi predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i prvi član Predsjedništva BiH iz reda Srpskog naroda nakon Dejtona i nesumnjivo najuticajniji ratni srpski političar, poslije Radovana Karadžića, dočekao da se vrati u Pale, gdje mu živi porodica.

Da stvar poprimi ozbiljnu političku dimenziju, pobrinula se SDS, tačnije Opštinska organizacija Pale, koja je organizovala svečani doček na trgu na kojem su se okupili simpatizeri sa stranačkim zastavama i transparentima sa kojih su odaslane poruke tipa da je Igoru Radojčiću došla zamjena i slično.

Kako se moglo zaključiti iz direktnog prenosa na RTRS, što je posebno iziritiralo stranke i valjda nevladin sektor u Sarajevu, nekog masovnijeg odziva građana nije bilo, a po prvim reakcijama nije im se baš ni svidjelo to što su čuli od Krajišnika.

Od tvrdog srpskog nacionaliste, kako je Krajišnik volio da ga doživljavaju u predzatvorskoj političkoj kartijeri, nakon Haškog tretmana vratio se vitalni starac, ali i pristojni mirotvorac koji bi, kako sam kaže, želio da doprinese pomirenju tri naroda u BiH i posveti se samo porodičnim stvarima.

Sličan simptom dao se primijetiti i nakon povratka Ante Gotovine i Mladena Markača iz haškog pritvora. Naime, u tim danima nacionalne euforije koja je drmala Hrvatsku nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču samo su pojedini analitičari sačuvali prisebnost i primijetili da su Hrvati čekali "Ramba, a da se vratio dalaj-lama".

Priželjkujući sličan nacionalni trans, SDS se i odlučio za organizaciju dočeka iznenadivši time i samog Momčila Krajišnika, koji je u svom prvom javnom obraćanju javnosti na banjalučkom aerodromu rekao "kako je on ipak ratni zločinac", koji bi u reviziji postupka trebalo da pokuša skinuti tu etiketu koju mu je formalno-pravno zalijepio Haški sud.

 Sa ovakvim Krajišnikom, ako ipak odluči da se bavi politikom, zasad može profitirati samo Adil Kulenović ako ga pozove na jedno nedjeljno intelektualno dokoličarenje

Zanimljivo je da je više puta za ovih nekoliko dana slobode ponovio kako ne bi volio više da se bavi politikom, ali da Bog sami zna kako će to sve ići. Bez obzira na to bavio se Krajišnik politikom ili ne, politika se posljednih dana i te kako bavi Krajišnikom.

Želio on to ili ne, u SDS-u, a vjerovatno i u drugim strankama, analiziraju, promišljaju i kreiraju scenarije oko njegove buduće uloge u političkom životu, kakva i kojeg dometa može biti.

U SDS-u se već sada da naslutiti da nije do kraja izblijedila ona stara, ratna podjela "na Momine i na Radovanove kadrove", koji su Krajišnika oslovljavali sa "predsjedniče", a Karadžića sa "doktore".

Vjerovatno je ta stara struja, koja je preživjela sve političke turbulencije u SDS-u, od Dragana Kalinića preko Dragana Čavića pa do današnjih dana trpi i Mladena Bosića, priželjkivala da im se vrati stari iskusni politički vuk, koji će znati bez većih potresa unutar stranke suzbiti realno sve veći uticaj mlađih naraštaja koje predvode Vukota Govedarica i Darko Babalj, bar što se tiče istočnog dijela Republike Srpske.

Ali zasad jedino neugodno iznenađenje priredio im je sam Krajišnik, čiji je govor sa bine više odgovarao jednom uvodničaru sa nedjeljne sesije "Kruga 99" nego ozbiljnom stranačkom skupu koji bi treblao da probudi istinske nacionalne osjećaje kod ovdašnjih Srba.

Sa ovakvim Krajišnikom, ako ipak odluči da se bavi politikom, zasad može profitirati samo Adil Kulenović, ako ga pozove na jedno nedjeljno intelektualno dokoličarenje.

SDS ga može koristiti i kao nekakvog džokera u unutarstranačkim razračunavanjima, jer kako pjevaju sjajni momci iz "Dubioza kolektiva", "politika je kurva..." i tako dalje!