utorak, 4. ožujka 2014.

Šta je nama Ukrajina?


Izgleda, ipak, da trećeg velikog rata neće biti, iako se svjetski mediji svojski trude da stanje prikažu kao da samo što nije počeo. U stvari, ko to zna.
Niko sa sigurnošću, ali izgleda da su veliki geopolitički stratezi odlučili da je konačno došlo vrijeme da se riješi i ukrajinsko pitanje koje je predmet političkih trvenja već dugi niz godina. Od samostalnosti pa sve naovamo preko te zemlje snažno se prelijevaju uticaji i interesi Zapada sa jedne i Rusije sa druge strane.
I sama Ukrajina, država od oko 40 miliona stanovnika, duboko je podijeljeno društvo na prozapadne i proruski opredijeljene Ukrajince, s tim da u istočnim provincijama žive uglavnom Rusi, kao i na poluostrvu Krimu.
A taj Krim je bio dio velike Rusije dok ga početkom pedesetih godina prošlog vijeka sovjetski lider Nikita Hruščov iz nekog razloga nije pripojio tadašnjoj sovjetskoj republici Ukrajini.
I ti komunisti su baš voljeli da crtaju te unutrašnje granice, pa kad su im se carstva raspadala eto razloga za nove sukobe sporenja i ratove, što smo osjetili i na vlastitoj koži.
Krim je samo jedan ali bitan razlog ruske intervencije jer vojno, ekonomski, to im je strateška pozicija na Crnom moru, koju su osvojili još u 18. vijeku od Osmanskog carstva. Da ne idemo dalje... Sukoba na Krimu vjerovatno i neće biti, što nije isključeno u nekim drugim regijama Ukrajine koje graniče sa Rusijom.
Danas događaji prestižu jedan drugog. Rusija je ekspresno preuzela Krim, Amerika, Evropska unija i NATO zasad samo deklarativno upozoravaju Vladimira Putina da se suzdrži od upotrebe sile, optužuju ga za kršenje međunarodnog prava, te prijete sankcijama i pritiscima.
Putin je u zapadnim medijima već proglašen lošim momkom koji je na pogrešnoj strani istorije, kako je to označio i američki predsjednik Barak Obama. Savjet bezbjednosti gotovo da je u stalnom zasjedanju bez nekih konkretnih rezultata jer je potpuno polarizovan.
Bez obzira na retoričke osude, izjave i prijetnje sankcijama teško da će Rusija, odnosno Putin, tek tako da se odrekne svojih interesa u Ukrajini, a oni ne samo da su ekonomski, već su istorijski i kulturno toliko protkani da se u stvari i ne zna tačno na tom prostoru gdje počinje Rusija, a gdje završava Ukrajina.
Svjesni da mogu malo toga da urade, zapadni lideri, predvođeni Obamom, neće se odlučiti da vojnim zastrašivanjem prisile Rusiju da povuče svoje trupe iz Ukrajine.
Njihova glavna strategija biće zasnovana na pritiscima i diplomatskoj izolaciji tako da svijet polako klizi u neku novu političku polarizaciju i neizvjesnost. Velikog rata neće biti, ali se stvari polako zagrijavaju.
Mediji su, s druge strane, dobili novu "top stori" i prosto te zalijepe pred ekran izvještajima iz minute u minut. Lično se ne skidam sa Twittera tražeći na lajni nove vijesti iz Ukrajine, što uveliko nervira sve oko mene kao da jedva čekam vijest da je rat upravo krenuo. I tako već danima.
Kad me neko upita šta se dešava, kakve su to crne liste, šta se to kuva iza protesta, kažem: "Evo ga, rat samo što nije počeo. Svako ima svoje liste, biće žestoko", misleći naravno na Ukrajinu, ne shvatajući da me pita šta se dešava ovdje kod nas.
A ovdje ništa posebno, i demonstracije u Federaciji nisu više neka vijest. Stotinak građana se okupi skoro svaki dan ispred zgrade Predsjedništva, izvode performanse sahranjujući političare i tako. I zahtjevi im svaki dan skoro isti na plenumima, mada treba priznati da su ti plenumi fina novina koju su uveli protesti. Građani bar imaju priliku da nešto predlože, saslušaju jedni druge, razgovaraju, kritikuju vlast, predlažu i iznose svoje mišljenje, što je osnova demokratije.
U Banjaluci je bio isto neki protest, veterani rata traže smjenu predsjednika boračkog udruženja Pantelije Ćurguza, pa su izašli u šetnju. Kažu svega im došlo preko glave, i Pantelije i vlasti, pa im je ulica jedino rješenje. Standardno u sve to uključila se politika, pa su i oni dobili neko drugo značenje. Izborna godina, pa sve to i ima nekog smisla.
Jedino što ohrabruje je to što je, izgleda, Evropska unija stvarno odlučila da prema BiH otvori neki novi pristup, shvativši ipak da previše očekuje od lokalnih lidera kada im govori o njihovoj odgovornosti. Ali ni to nije neka nova vijest.
A, evo ga, Putin upravo drži prvi pres od početka ukrajinske krize...

Nema komentara:

Objavi komentar