Izbori u oktobru

Sezona godišnjih odmora je pri kraju, ostalo je još da mali broj penzionera, koji sebi to mogu priuštiti, ode do mora i malo se proprži na septembarskom suncu po cijenama znatno nižim od ljetnih.
I na političkoj sceni u Republici Srpskoj i Federaciji partije se polako medijski zagrijavaju, jer izbori su stranačka prestrojavanja, predizborne koalicije i raspored kandidata, što zajedničkih što samostalnih... Puno je posla, a oktobar je blizu.
SDS je podgrijao atmosferu u Republici Srpskoj najavom referenduma u vezi sa zakonom kojim bi bilo ispitivano porijeklo imovine, a kažu nije to kao onaj nekadašnji SNSD-ov referendum o odcjepljenju, već pravi, prvi takav u ovom entitetu poslije Dejtona, na kojem bi se narod izjasnio treba li nam taj zakon ili ne. Sakupljaju potpise građana i poslanika kako bi bilo sve spremno do oktobra, kada ga planiraju u proceduru.
Kao i do sada, priču o zakonu vodi uglavnom poslanik Vukota Govedarica, koga u Hercegovini dio SDS-ovih glasača već doživljava kao novog narodnog kneza koji ima petlju da lupi šakom o sto i u Banjaluci.
Ostatak opozicije malo gleda šta radi SDS, svjesni da im puno toga zavisi od njega i raspoloženja u toj stranci prema vladajućima, a malo više se zabavio konsolidovanim izvještajem o izvršenju budžeta za prošlu godinu, u kojem je navedeno kako je 100 miliona KM potrošeno više od plana, traže ostavku ministra finansija, jer je, kažu, direktno kršio zakon.
Vladajuća koalicija je, izgleda, još na odmoru pa nema jasnog odgovora šta misle o pojačanim opozicionim aktivnostima niti jasnog stava da li je ministar kriv ili nije to što je trošio mimo zadatih okvira. Zanimljivo je da niko iz opozicije još nije spomenuo samu Službu za reviziju, koja je dobro odradila posao iako su tokom izbora Duška Šnjegote tvrdili da se radi o čisto stranačkom funkcioneru, koji će biti naklonjen vladajućima.
Za to vrijeme, stranke u Federaciji, uglavnom one hrvatske, bave se preuređenjem tog entiteta. Kao da im se ne sviđa to što su zamislili Amerikanci i eksperti, pa je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, otišao i korak dalje predlažući kao jedno od rješenja potpuno ukidanje Federacije.
A to sada otvara sasvim nova pitanja s kim bi Republika Srpska onda formirala zajedničke organe, odnosno znači li ukidanje Federacije istovremeno i ukidanje države BiH? Ili je Čović samo u trenutnom političkom nadahnuću spomenuo Federaciju, a mislio na entitete, ali nije želio da time iziritira partnersku stranku SNSD.
Sa druge strane, Martin Raguž, koji je za veoma kratko vrijeme kako je lider HDZ 1990, pokupio je dosta simpatija u javnosti pragmatičnim pristupom da treba otvarati samo politička pitanja u vezi s kojima je moguć dogovor, a ne pričati o pukim stranačkim željama znajući unaprijed da ne postoji nikakva šansa za konsezus. Kao što je, na primjer, priča o raspakivanju Dejtonskog ugovora.
Pojedini analitičari procjenjuju da bi Raguž, ukoliko bi došlo do približavanja dva HDZ-a, mogao brzo da izraste u hrvatskog lidera šaljući Dragana Čovića u političku penziju.
Dodatnu političku temperaturu uspio je da podigne i Željko Komšić, lider Demokratske fronte, pozivajući na oružje sve patriote u slučaju otcjepljenja Republike Srpske.
Sve to pokazuje da su u ovdašnjem životu, kao u nekakvom filmskom scenariju, potrebne samo riječ, dvije da podignu tenzije. Komšićeva računica je veoma jednostavna, oktobar ide i treba u javnosti pozicionirati stranku, svrstati se, kako kažu u Sarajevu, jasan patriotski front.
Ono o čemu su političari najmanje pričali u ovom peridu je ono što bi uistinu trebalo i uraditi, a to je implementacija te famozne presude "Sejdić i Finci", oko koje se već godinama vrte u krug.
Nijedna nova ideja niti prijedlog nije u opticaju osim da je iniciran sastanak "šestorke", koji bi trebalo, navodno, da bude održan prije sastanka u Briselu odmah početkom oktobra.
I taj oktobar. Sve je u njemu. I izbori. Ali tek iduće godine, a kao da su za mjesec dana.

Vučićeva Srbija

Uticajni svjetski mediji, poput "Njujork tajmsa" i "Independenta", raspisali su se ovih dana o Srbiji, sa fokusom na potpredsjednika srpske vlade i lidera naprednjaka Aleksandra Vučića.

Za najmoćnijeg političara Srbije priča ide u stilu da se radi o čovjeku kojeg na Zapadu vide kao nekog ko je spreman da prihvati rizik, kao glasnika umjerenosti i modernizacije, nekog ko Srbiju vraća u klub.

"Vučić će i dalje imati dominantni uticaj na politiku Vlade Srbije i nakon rekonstrukcije. Moderna srpska verzija lorda od Vorvika ponovo je trijumfovala", primjećuje "Independent".

Podsjećanja radi, lord od Vorvika bio je ključna politička figura na egleskom dvoru u drugoj polovini 15. vijeka, period poznat kao Ratovi ruža između porodica Jork i Lankaster.

Upravo je on prvo na prijesto doveo kralja Edvarda IV (Bijelu ružu) zbacivši njegovog strica Henrija VI (Crvenu ružu), da bi kasnije uradio obrnuto, jer nije uspijevao Edvarda u potpunosti da kontroliše. (Ovih dana produkcija "Starz" izbacila je odličan serijal "The white queen", zasnovan na ovim događajima.)

Što će reći da je glavna osobina lorda od Vorvika bila prevrtljivost i potpuna politička i ekonomska kontrola države postavljajući na vlast marionete. Paralela sa premijerom Ivicom Dačićem suviše je očigledna, po "Independentu".

Ipak, akcenat je stavljen na Vučićevu transformaciju od klasičnog radikalnog demagoga do demokrate, koja je kod građana Srbije prihvaćena kao istinska.

Danas Vučić uživa gotovo dvotrećinsku podršku javnosti, a i sam priznaje da ga to pomalo plaši, jer takvu podršku nije imao ni Slobodan Milošević početkom devedesetih godina prošlog vijeka.

Za razliku od srpskog vožda, koji je svoj narod uveo u krvavi ratni krug prije dvije decenije, Vučić propagira umjerenost i dogovor u regionu te bespoštednu borbu protiv korupcije, koja je ekonomski razorila Srbiju.

U nedavnom intervjuu sarajevskom "Avazu" osudio je i zločin u Srebrenici i izrazio spremnost da posjeti to mjesto, ali i bojazan da ta njegova posjeta ne bude pogrešno interpretirana kod Bošnjaka.

Dodatni kredibilitet i podršku Vućić je u javnosti dobio sklapajući veliki posao sa arapskom avio-kompanijom "Etihad", šaljući JAT u istoriju i formirajući nacionalnu kompaniju "Air Serbia".

Za razliku od "Independenta", "Njujork tajms" više je pažnje posvetio hapšenju najbogatijeg srpskog biznismena Miroslava Miškovića predstavljajući to kao dio borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, što je, po njihovom mišljenju, težnjama zemlje da se priključi Evropskoj uniji i da skine sa sebe oznaku zemlje bezakonja, kao nasljeđe balkanskih ratova.

Za nju je zaslužan upravo Vučić, koji je javno poručivao da niko nije jači od Srbije, pa ni Mišković.

"Njegovo bogatstvo je napravljeno na leđima srpskog naroda, koji je patio kroz razorne sankcije i hiperinflaciju, dok je on zarađivao na njihovoj bijedi", zaključuje "Njujork tajms".

Po svjetskim medijima, Srbija danas nema nekog velikog izbora ili Evropska unija ili dalje propadanje. Tačnije, nastavljanje tragičnosti koja ju je kroz istoriju pratila. A njene posljedice su velike, ogromne. Srbija je posljednjih decenija u neprekidnoj krizi, političkoj, ekonomskoj, ratnoj, jednom riječju, civilizacijskoj.

Gotovo svi segmenti života svedeni su na minimum, društvo godinama tapka u mjestu, dok sve druge zemlje, izuzev BiH, idu naprijed, kreću se u pravcu Brisela, jer je to danas jednostavno jedini mogući put. Vučić je, sa svim svojim manama, prihvatljiv Zapadu prvenstveno jer je bio spreman i imao političke hrabrosti da sjedne s Albancima, de fakto prizna Kosovo kao nezavisnu državu, i tako otvori pregovore sa Evropskom unijom.

Stvari su tako pokrenute s mrtve tačke, na kojoj se Srbija godinama nalazila. A sad, gdje će Vučić izgurati sa svojom Srbijom, niko sa sigurnošću ne može predvidjeti.